ZAGREBAČKI USKRS

Orehnjaču sam dijelio s klapom

19.04.2003.
u 00:00

OBIČAJA

Prije no što se Hrvatska digla na noge zbog "suza koje liju plave oči" i zbog "crvenih ruža i skrivenih tajni", dječak sa zagrebačkih ulica Ivica Šerfezi odrastao je radujući se uskrsnim jajima i kolačima, kojih nikad nije bilo dovoljno.

- Siromaštvo je obilježilo cijelo moje djetinjstvo, Zagreb nakon Drugog svjetskog rata kakav mlađi danas teško mogu zamisliti - počinje priču o Uskrsu popularni Šerfa u ugodnom ambijentu prekrasne kuće u Voćarskom naselju.

- Klapu iz djetinjstva, s kojom nisam pjevao nego se skitao ulicama, činili su Nac, Kuka, Pišta, Domagoj, Eks i Romi. Moj je nadimak bio Jons, od engleskog prijevoda imena. Komad orehnjače za Uskrs uvijek sam podijelio s nekim od njih.

Šerfezijevi su u Zagreb stigli iz Iloka, dok je Ivičin otac bio još dijete, a baka i djed s majčine strane došli su također s običajima obilježavanja Uskrsa, ali iz zagrebačke okolice. Ujutro na Uskrs odlazili su u crkvu na posvećenje jela, no vremenom taj se običaj izgubio. Supruga Božica, također rođena Zagrepčanka odrasla na Sveticama, sa sjajem u očima se prisjeća:

- U crkvi na Uskrs posebno me veselilo posvećenje hrane. Prije kraja mise vjernici bi napravili špalir, razotkrili košare ili rastvorili torbe i svi oni divni mirisi odjednom bi preplavili prostor.

Uskrsna jaja bojala su se obvezno svake godine, i to industrijskim bojama. Našla bi se na njima i poneka naljepnica - prije 50-ak godina pitanje prestiža među djecom.

Križni put, procesije s kakvima se susrećemo u Dalmaciji i Primorju nisu obilježavale Zagreb njihove mladosti, pričaju Šerfezijevi. Mjesta na kojima je Uskrs dolazio do punog izražaja bila su crkva i dom.

- Kao mali fakin u crkvu sam kasnije išao s društvom, pa je tako ispovijed prije Uskrsa za nas bila gotovo hepening, nismo bili bogobojazni prestrašeni vjernici, nego je za nas sve skupa predstavljalo veliko veselje. Izostajao sam iz škole na Uskrsni ponedjeljak, bilo je neopravdanih, ali nisam stigao do ukora, što su "zaradili" oni uporniji - prisjeća se naš domaćin.

Kasnije, Šerfezijevima je bio najdraži Uskrs s obitelji na okupu: dvije kćeri, potom zetovima, a od ove godine brojniji su za jednog unuka. Za njih četvero spremaju iznenađenja koja će biti u sakrivenim gnijezdima.

Jasminka Kovačević

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije