Još 1969. godine svu svoju ostavštinu, zajedno s obiteljskom kućom na Rokovu perivoju, ostavio je Gradu Zagrebu. Jedan od najznačajnijih majstora hrvatskog slikarstva 20. stoljeća učinio je to s jednom jedinom željom – da se cjelokupno zdanje uredi kao memorijalna galerija na spomen njegova rada.
Ilustracije za S. S. Kranjčevića
I to po uzoru na svog velikog prijatelja, kipara Ivana Meštrovića, u čijoj kući na Gornjem gradu danas stoji Atelijer Meštrović. No za razliku od Meštrovićeva doma, gotovo pedeset godina poslije kuća Joze Kljakovića još uvijek nije njegov muzej. Umjesto toga, uređena je tek jedna etaža od sedamdesetak kvadrata, koja je premala da primi sva umjetnička djela koja se nalaze u zbirci, a koja sadržava 317 predmeta, od umjetnina (ulja na platnu, crteže i skulpture), stilskog namještaja, biblioteke, fotografija do razne dokumentacije.
– Izložen je tek jedan manji dio. Uređena je i soba s bidermajer namještajem koji je ostavio, velik broj knjiga sadrži i skice njegovih djela. Može se vidjeti i kakav je bio ilustrator, izradio je ilustracije za zbirku pjesama S. S. Kranjčevića, ilustrirao je i Mažuranićevu “Smrt Smail-age Čengića”... – nabraja kustosica zbirke Željka Zdelar koja se, uz Kljakovićevu jedinu nasljednicu – unuku Teodoru, zalaže da se do kraja ispoštuje slikarova želja.
– Djedova ostavština je, nažalost, podstanar u vlastitoj kući, u kojoj sam i sama živjela. Deset godina njome su upravljale Galerije grada Zagreba, a od 1983. za zbirku je zadužen Centar za likovni odgoj Grada Zagreba. Sve do 2009. toj je ustanovi na raspolaganju bila cijela kuća dok se, ponukani 120. obljetnicom rođenja i 40. obljetnicom smrti, iz Grada nisu sjetili da bi mogli urediti prizemlje kuće, koje je nekad bilo naš dnevni boravak. Djedov atelje sada je, primjerice, ured ravnatelja Centra – kaže Teodora Kljaković Bakota, dodajući da je i takva umanjena zbirka loše promovirana. Nemaju internet niti Facebook-stranicu, pa mnogi niti ne znaju da postoji.
– Premda imamo posjetitelje iz svijeta, no to su oni dobro upoznati s njegovim radom – priča Željka Zdelar, dodajući da je mnogima zanimljiva kuća, koja je zaštićena i ima status kulturnog dobra. Sagrađena je prema nacrtima poznatog arhitekta Stjepana Planića. Njega je Kljaković unajmio nakon što je 1928. godine za gradsku vijećnicu naslikao “Sukob Kaptola i Gradeca na Krvavom mostu”, sliku koja danas stoji u Muzeju grada Zagreba. Umjesto honorara dodijeljeno mu je zemljište na Rokovu perivoju, a zdanje je sagrađeno velikom dijelom od novca koji je Kljaković zaradio kao glavni restaurator crkve sv. Marka, unutar koje je naslikao 14 fresaka s temama iz Novoga i Staroga zavjeta, kao i iz hrvatske vjerske prošlosti.
Djela nastala u emigraciji
– Čitav život živio je isključivo od prodaje svojih slika, nastalih većinom u emigraciji. Bio je politički emigrant, otišao je za vrijeme NDH, no nije podržavao niti kasniju, novonastalu komunističku državu, tako da je izbivao iz Hrvatske od 1943. sve do godinu i pol prije smrti, kad se odlučio vratiti na Rokov perivoj – kaže Teodora Kljaković Bakota. Zbog “šurovanja sa Zapadom” je i uhićen, zajedno s Meštrovićem. Zatvoreni su 1942. pod optužbom da su željeli pobjeći u neutralnu Švicarsku kako bi ondje djelovali protiv Sila osovine.
– No pušten je na intervenciju brojnih osoba iz javnog i političkog života kojima je bio okružen. Iste godine, uz dopuštenje Ante Pavelića, vraćena mu je putovnica kako bi mogao otputovati u Rim i izraditi mozaike za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Svima koji dođu ispričamo i takve, mnogima nepoznate detalje iz njegova života– priča kustosica Zdelar, koja je zajedno s višim konzervatorom Želimirom Laszlom izradila i idejni projekt za proširenje zbirke na 1. kat, no ta inicijativa još nema nikakvog odjeka.
Pogledajte i galeriju advent u Zagrebu:
