Slikari i kipari, mnogobrojni kolege i poštovatelji slikarstva Nikole Reisera, akademika HAZU koji je preminuo prije tjedan dana, oprostili su se danas na komemorativnom skupu od svojega Nikice, kako su ga zvali prijatelji i obitelj. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Ilici 85 na štafelaju je bila Reiserova slika na kojoj je prikazana jedna visoka bijela vaza s bijelom ružom, te crno-bijela portretna fotografija. I sveprisutna tuga na licima kolega slikara od kojih su mnogi bili njegovi studenti, te članova njegove obitelji.
- Nikola Reiser u slikarstvu je uvijek imao svoj put. Nije bio radikalan. Držao se gospodstva, još od djetinjstva u Mirnovcu kod Samobora, njegov put bila je plemenitost. Danas u 21. stoljeću njegova dionica mnogo je značajnija nego ranije, jer ni Motika ne bi bio tako velik da ga Reiser nije prepoznao. Nikada nije bio anakron, čak i kad su ga 60-ih molili da radi apstrakciju. Nije pristao. Dalekih 50-ih radio je seriju mrtvih priroda - pokazao je kako ruža nije samo ruža, a i obična šalica imala je novu slikarsku vrijednost. To nitko osim Reisera nije mogao! Učinio je mnogo, iz konvencija je izvlačio supstrat, ono najljepše, naoko jednostavno. I nikad nije bio radikalan, rekao je dr. Zvonko Maković u svom osvrtu na djelo akademika Nikole Reisera.
Zlatko Kauzlarić Atač istaknuo je da je Nikica bio dobar čovjek i kolega, skroman, otvoren prema svemu što je proširivalo horizonte. Bio je slikarski očaran trenutkom, a njegove slike s jednostavnim motivima mnogima su se činile kao “dopola naslikane”. Sjećam se da je i Krleža držao na zidu jedan Reiserov portret njegove supruge Bele. Voljeli su ga i poštovali mnogi, naglasio je Atač, a nedostajat će nam njegova iskrenost i dobrota.
