Arsen i Gabi ovdje su se vjenčali. Prve štrukle probao je Orson Welles, a kavu su rado popili Tereza Kesovija i Ivo Robić. Francuski kantautor Michel Legrand uživao je u krpicama sa zeljem, dok je pauzu od posla upravo u ovoj gostionici uzimao i Branko Lustig. Iako ne radi posljednjih petnaestak godina, na njena vrata još uvijek dolaze gosti koji se razočarani vraćaju iz Gračana jer se na njihovu omiljenu mjestu okupljanja više ne može “dobro pojesti i popiti”.
– Dok god su moji roditelji bili živi, Puntijar je radio i čuvao svoju tradiciju staru više od 130 godina. Kad su oni umrli, gostionicu smo zatvorili – objašnjava Ivan Puntijar, koji i danas, sa suprugom Brankom, živi iznad kultne gostionice te se sa svojim prijateljima rado prisjeća prijašnjih vremena. Puntijar su još u 19. stoljeću otvorili njegovi praprabaka i prapradjed, zbog čega Ivan iz djetinjstva ima vrlo zanimljive i simpatične uspomene.
– U dvorištu bi se pekli odojci na ražnju, a mi klinci bismo si “potuftali” kruhom onu mast koja se cijedila s pajceka. Pomagali bismo i u kuhinji, pa bi nam dali pokoji dinar, a mi bismo odmah odletjeli u prvi dućan po jedan svileni bombon – opisuje Ivan Puntijar svoje zgode, dok nam pokazuje fotografije otprije sto godina. Slavna, a i manje poznata lica koja uživaju u domaćoj atmosferi i istoj takvoj hrani ono je što pokazuju već pomalo isprane, crno-bijele fotografije. Stara, ali s očuvanom dušom prostorija je i u kojoj su se nekad nalazili stolovi za objed.
– Ovdje nam je sad kao neko malo skladište – objašnjavaju Ivan i Branka Puntijar dok pokazuju zidove na kojima su još uvijek poruke iz vremena kad je gostionica radila. “Dragi peharček, dragi poliček, draga holbica, dobra kapljica, okrepi nas” samo je jedna od izreka sa zida. Nisu ih skidali, one će, kažu, kao i uspomene, trajati vječno.
Pa kod nas se drugo nemoze ni ocekivati nego propast svega dobrog i naseg - jadno - a nis cekat cemo da nam dotepenci delaju strukle i.t.d.