“Kupi! Kupi!”, “Kila samo deset kuna!”, “Idućih pola sata akcija!”, “Dva za 15!”, “Jednu kupiš, druga gratis!”... Živo je na Dolcu već od ranog jutra, kupci užurbano idu od štanda do štanda tražeći najbolju i najjeftiniju robu, a prodavači se trude privući ih na sve načine. A čini se da su pritom tržnice pokupile i neke “moderne marketinške tehnike”. Pa tako, iako prodavači uzvikuju pune cijene voća i povrća, na papiru one izgledaju malo drukčije. Pet kuna postaje 4,99, deset kuna je 9,99, 20 je napisano 19,99...
– Ma kaj se čudite? To je mali poticaj za kupce. A jasno da zaokružimo kad izvikujemo cijene, pa jezik bi mi se zapetljao da izgovaram, na primjer, devet kuna i devedeset devet lipa – govori prodavač Željko koji na Dolcu već 15 godina prodaje povrće. Kaže kako se zbog malog marketinškog trika još nitko nije naljutio i da je kupcima to zapravo simpatično vidjeti na tržnicama. No, zato nije svim prodavačima drago kada ih se pita traži li ih itko onu jednu lipu natrag.
– Pa zar itko misli da mi na taj način zarađujemo neki velik novac? Pa to je smiješno. To je samo fora, a svi koji kupuju na placu ionako znaju da je ovdje sve po dogovoru – objašnjava pomalo ljutito drugi prodavač pa pokazuje svoju vagu. Stara je već, ističe, i dosta rasklimana, pa se u žurbi sigurno ne pazi na koji gram dolje ili gore, a isto je i za lipe. Slažu se s time i kupci koji kažu kako je sve to čar kupovanja na tržnici.
– Za mene je Dolac najzagrebačkija tržnica i jedina na kojoj kupujem. Ne bih je mijenjala ni za kakve dućane – zaključuje Zagrepčanka Marija Čerti te dodaje kako je cijenama i više nego zadovoljna. Najvažnije joj je znati da je ono što kupuje domaće i kvalitetno i da zna odakle je stiglo. Kupila je jučer tako deset kilograma jagoda za domaći pekmez.
– Na tržnici postoji poseban odnos između prodavača i kupaca. Ja sam najavila svojem prodavaču da ću raditi pekmez i on je nabavio jagode baš za mene, pa to se ne može platiti – kaže umirovljenica te uz osmijeh dodaje: – Vidite vi to..., a prodavač joj dodaje zadnju vrećicu te napominje kako je u njoj i kilogram gratis za njegovu najdražu mušteriju.
Jednako važno kao kvaliteta proizvoda jest da su prodavači ljubazni i da se znaju našaliti. Pravila su to koja pak vrijede na štandu kod Neđe gdje se prodaje voće. Trenutačno najbolje idu marelice i jagode, za 9,99 kuna. No ima i onih prodavača koji su ipak odustali od kompliciranja i jednostavno su zaokružili cijene. Kažu da oni koji žele nešto kupiti, kupit će to bez obzira na to kako je napisana cijena, a oni koji neće, nisu ni mislili. Da “99 lipa“ ipak može imati utjecaja smatraju u Saveza potrošača.
– Na tržnicama ljudi još impulzivnije kupuju nego u trgovinama jer je sve užurbano i nemaju vremena analizirati pa često gledaju samo prvu brojku – kaže Ilija Rkman iz Saveza potrošača te zaključuje da je najbolje da se kupci dobro informiraju prije kupnje.
Ukinite fiskalne na trznicama i stavite ljudima pausalni porez, da oni rade u miru, da plate porez i da se mogu posvetiti poslu i kupcima, a drzava ce tako imati sigurne uplate u proracun i ustediti ce na poreznim inspektorima koji jedino znaju ici po trznicama, peskarijama, ugostiteljskim objektima, da su znali kontrolirati vece sustave nebi sada drzava ispastala radi 45 milijardi duga Agrokora, molim ministra financija da sve stavi na papir i donese zakone kiji ce biti poticajni za one najmanje u biznisu, samo je to pravi put za jace gospodarstvo,.ukidanje.sive zone, smanjenja nezaposlenosti i iseljavanja!