Dok se kreće, toliko je glasan da se razgovarati može isključivo nadvikivanjem, a trešnja je takva da je ponekad potrebno dobro se uhvatiti za sjedalo da ne biste iz njega ispali. Itekako se mogu vidjeti znakovi višedesetljetnog “staža” tramvaja tipa TMK 201, među vozačima poznatom kao “bik”, no kako je riječ o najstarijem ZET-ovu vozilu koje i dalje svakodnevno prometuje, još se dobro drži.
Najčešće “krstari” linijom 2
Prosječna je starost 277 zagrebačkih tramvaja, kažu nam u ZET-u, 24 godine, ali ovaj je “starček” gotovo dvostruko stariji. Iz garaže je izišao u siječnju 1974. godine, što znači da je već proslavio 47. rođendan, no iako mu “kosti” u radu škripe, i dalje funkcioniraju besprijekorno. Vrata se otvaraju bez problema, karoserija je bez tragova hrđe, a tramvajskim prugama “leti” kojom god je brzinom to potrebno bez “štucanja” i zastoja. Najčešće se kreće trasom linije 2, od okretišta na Črnomercu do onoga u Savišću.
– Nije jedini iz ove serije koji još vozi, ali jest najstariji. Osam njegovih mlađih “kolega” također se može vidjeti po gradu – objašnjava Matija Kordej, jedan od vozača koji njime redovito upravlja. Nadimak među zetovcima dobio je zbog žutih pruga, nalik na rogove bika, koje je ta serija tramvaja imala kako bi se bolje vidjela u prometu i kako ne bi došlo do sudara pri njihovu mimoilaženju s drugim vozilima. I rado ga, kaže Kordej, voze, a izuzetno je drag i putnicima pa tako nerijetko viđa turiste prometne entuzijaste, ali i lokalce koji ga namjerno odabiru za vožnju u retrostilu.
– Imamo 2-3 poznata ljubitelja starih tramvaja koji se stalno njime voze. Što reći, za neke je to podsjetnik na stara vremena, a drugi ga vole jer je postao simbol Zagreba – govori vozač i dodaje da se tramvaj može i unajmiti za proslavu rođendana, svadbe ili privatne vožnje gradom. I iako su škripa kočnica i rad motora glasni, a truckanje pomalo i neugodno, nekima od putnika to je, kažu, nostalgično.
– Ma, kad sam išao u srednju školu, tako je bilo svaki dan. Osim toga, baš je šteta što više ne proizvode tramvaje s drvenim sjedalima – kroza smijeh će Mirko Žanić.
Nitko, međutim, ovaj tramvaj ne poznaje toliko dobro kao ZET-ov serviser Anton Antić, koji je u 40 godina rada proveo nebrojene sate popravljajući ga, mijenjajući mu dijelove i pazeći da i dalje funkcionira “k’o urica”. Kad je tek počeo raditi u ZET-ovoj garaži, prisjeća se, “bik” je bio novo i moderno vozilo i smatran je tehnološkim napretkom u odnosu na danas popularni “stojadin”, koji je početkom sedamdesetih i sam već bio u godinama.
– Bio je većih gabarita nego tip 101, bio je i udobniji za vožnju, premda je i dalje imao ručni kontroler za upravljanje. Vozači su ga jako voljeli jer je imao fantastične kočnice i daleko manji zaustavni put pa su se osjećali mnogo sigurnije u prometu – opisuje Antić dane kad je ovaj tramvaj bio “glavna faca” u prometu. Vrijeme je ipak napravilo svoje, napominje, pa je zamijenjen starim “česima”, na početku novog milenija i niskopodnim tramvajima, a i samo održavanje postalo je izazovno.
Postat će dio povijesti
– Neki dijelovi i dalje se rade u ZET-ovim radionicama, nešto postoji u zalihama, a neke smo uspjeli sačuvati od vozila koja više nisu u pogonu. Svaki dio koji bi mogao dobro doći čuvamo – objašnjava Antić. No ima “bik” još utakmica u nogama, naglašava serviser, pa njegovu mirovinu ne očekuje tako skoro. No jednom kad taj dan dođe, ističe, neće biti zaboravljen.
– Od svakog modela koji “umirovi” i odveze na rezanje, ZET ostavlja jedan primjerak kao dio tehničke baštine – objašnjava Antić.
Generacijo moja najbolji smo najbolji !!!!