Jedna je poduzetnica, druga učenica, treći student, a svi su volonteri. I to najbolji u Zagrebu. Marijana Jergović, Martina Hodinj i Matej Ilić Buljan ovogodišnji su finalisti natječaja za Volonterski Oskar, a iako svatko ima svoju zanimljivu priču o tome kako se zaljubio u volontiranje, dijele istu poruku: “Dajući dio sebe i svog vremena za dobro djelo pomažete drugima, ali i sebi”.
Osjećaj je neopisiv
– Uglavnom volontiram predvečer i ponekad, posebice vikendom, kada ležim kod kuće, pitam se kako ću ustati i otići u bolnicu. No uvijek nađem snage, a na kraju se osjećam toliko dobro da letim po gradu od energije – kaže “teta pričalica” Marijana Jergović.
I sama majka, cijeli je život posvetila radu s djecom. Kada su njezina djeca odrasla, odlučila je slobodno vrijeme posvetiti onima kojima je to najpotrebnije. Stoga se prije dvije godine uključila u udrugu “Smiješak za sve” koja organizira čitanje priča djeci u bolnicama. Ove je godine postala i predsjednica udruge, a priče čita djeci u Vinogradskoj i na Srebrnjaku. Kada dolazi u bolnicu, može je se prepoznati po velikoj torbi punoj knjiga. Štivo bira sama, i to prema uzrastu djece, a napominje kako priče treba pročitati sa srcem.
– Djeci je važno da znaju da je netko odvojio svoje vrijeme i da uživa u razgovoru s njima kada su u bolnici i kada im je najteže – objašnjava Marijana Jergović, uz koju u udruzi volontira još 80-ak osoba. S obzirom na to da uskoro šire djelovanje na još dva odjela na Rebru, traže pojačanja i zato je pokrenut niz projekata kojima se pokušava motivirati nove članove. A kako bi stigla organizirati rad udruge, svaki dan ustaje u pola četiri te se time bavi do šest ujutro, s obzirom na to da po danu vodi vlastitu tvrtku.
Da je organizacija izazov s kojim se volonteri često susreću smatra i učenica Martina Hodinj, voditeljica volonterskog kluba u 1. gimnaziji koji okuplja 60-ak učenika. No, smatra da se za dobro djelo uvijek može naći vremena, pa je tako prošle godine, unatoč obvezama u školi, prikupila 107 volonterskih sati.
– U volonterskom sam klubu od prvog razreda, što mi je bila želja još od upisa, kada sam čula da ga 1. gimnazija ima. Ne znam što me točno privuklo volontiranju, ali osjećaj zadovoljstva koji mi pruža je neopisiv – kaže Martina Hodinj, koja u klubu organizira volontiranje u pučkoj kuhinji, vrtiću, u skloništu za životinje... Također priprema humanitarne akcije, a za Oskara je nominirana i zato što promovira volontiranje među mladima.
Nagovorila ga djevojka
Sve troje finalista slaže se da je volontiranje tek u povojima te da nove generacije treba na to motivirati. I dok je nekima problem nedostatak vremena, drugi se boje da neće biti dorasli izazovu.
– Nije lako početi. I ja sam dugo htio volontirati, no pitao sam se hoću li moći dovoljno dobro pomagati ljudima. Onda me prije četiri godine djevojka nagovorila da se zajedno prijavimo za volontiranje na Hrabrom telefonu i to mi je bila jedna od najboljih odluka u životu – ističe student psihologije Matej Ilić Buljan.
Hrabrom telefonu dosad je poklonio 833 volonterska sata, od čega 349 u 2016. godini. Tijekom svog rada susreće se s brojnim teškim slučajevima, poput zlostavljanja, no smatra da je najvažnije u konačnici pomoći nekome.
Upravo zbog njihova nesebičnog načina razmišljanja i dobrih djela, Volonterski je centar to troje Zagrepčana izabrao među 23 prijavljenih za nagradu Oskar. Građani mogu glasati do 19. veljače na internetskoj stranici www.oskar.vcz.hr, a pobjednik će biti proglašen 23. veljače. •
Konačno članak u kojem nema Pernara