Ako je nešto tek uzak, prilično kratak i uvijek sjenovit prolaz, to ne znači da vas prolazeći njime treba obuzimati nelagoda, pa i neugoda. Ako se taj prolaz k tome nalazi u samom centru grada, te i on mnoge građane, građanke i sve brojnije strane turiste vodi prema najstarijem, poviješću najbogatijem i najzanimljivijem dijelu Zagreba, onda su razlozi zbog kojih i pišemo ovaj tekst još opravdaniji.
A riječ je o Zakmardijevu prolazu koji vodi i prema istoimenim stubama. Svakoga dana, i jutrom, i prije i poslijepodne, kao i s večeri te noću, u sva godišnja doba, u tom ćete uskom gradskog prolazu i na širokim kamenim stubama susresti mnoge kako se polako ili ubrzano penju prema kuli Lotrščak, Strossmayerovu šetalištu, Markovu i Katarininu trgu, istoimenim crkvama, Gornjogradskoj gimnaziji, Muzeju prekinutih veza, Muzeju grada Zagreba, Klovićevim dvorima, palači Dverce, Staroj gradskoj vijećnici... Ili otuda silaze.
No, da bi došli do tih odredišta od kojih na svako možemo biti i preponosni trebaju proći tim uskim nesretnim prolazom. Nesretnim zato što mu nimalo ne priliči da izgleda tako kako izgleda.
A izgled mu je ovakav: na bočnim visokim zidovima kuća, koji prolaz i omeđuju, žbuka i fasada već su toliko dotrajale da se u komadima osipaju, što na zidovima ostavlja neugledne i ružne pukotine i rupe. Usto, niži dijelovi zidova, u visini dohvata ruke, išarani su koječime. Da se razumijemo, grafiti jesu i mogu biti vrlo originalan i nadahnut primjer ulične umjetnosti, ali ovo što se može vidjeti u Zakmadrijevu prolazu ne može se ni u kojem slučaju nazivati bilo kakvom umjetnošću.
Prije bi se to moglo nazvati uličnom sramotom jer tako pulsirajući gradski prolaz nije zaslužio izgledati neuredno, neugledno, ofucano i posve zanemareno. A da je samo malo volje i truda, mogao bi i taj komadićak grada poprimiti lijep i šarmantan izgled, pretvarajući se u svojevrsni uvod u ljepote koje slijede nakon uspona stubama.
Rijesiti kao sto su rijesili mnogi gradovi.. Kamera,kazna drakonska pa budemo vidli ove nase umjetnike