Doba velike inflacije, poskupljenje namirnica, rat u Ukrajini, potresom pogođeni Zagreb i Banija događaji su koji nas zatječu posljednjih nekoliko godina. A zatekli su i autorice projekta i izložbe "Lica gladi", dr. sc. Tanju Kocković Zaborski i dr. sc. Melaniju Belaj, i to upravo u trenutku realizacije ideje koja se kuhala pet godina.
Recept za "pitu od ničega"
Tanja Kocković Zaborski, kustosica zagrebačkog Etnografskog muzeja, od samih početaka svoje karijere bavi se istraživanjem tradicijske prehrane i njezine kulture, a ideju za projekt povukla je, kaže, iz muške obiteljske linije.
– Najprije je deda imao takvu "politiku" u kući, zatim tata, a riječ je o onom vječnom pitanju "Imamo li dovoljno hrane?" – govori T. Kocković Zaborski.
Melanija Belaj je pak već više od 20 godina zaposlena u Institutu za etnologiju i folkloristiku, a s Tanjom se zbližila još za fakultetskih dana, kada su praksu odrađivale upravo u Etnografskom muzeju.
– Tanja je idejna začetnica i pokretačica ovog našeg zajedničkog putovanja i priznajem da nam je zadala doista izazovan i težak zadatak. Izložba koju smo pripremile nije uobičajena, nije plošna, nije jednostavna, ne daje odgovore, već izaziva na promišljanje, izaziva reakciju i potiče na akciju – objašnjava M. Belaj te dodaje kako je poticaj o relevantnosti teme dobila iz razgovora s ljudima koji su tvrdili da u današnjem svijetu obilja gladi nema.
– Rekla bih i rezignacije i ravnodušnosti, gdje smo nekako prihvatili u jednom danu progutati vijesti o tome da nekoliko kilometara zračne linije od nas bjesni rat i ginu nevini, doživjeti potres, proživjeti i preživjeti pandemiju. U takvom svijetu gladi kao činjenice i svih njezinih manifestacija očito prestajemo biti svjesni jer je dugo prisutna, kontinuirana i postala je nevidljivom – ističe.
Detaljnije istraživanje za potrebe projekta zajednički provode posljednje dvije godine, a na koncu su došle do zaključka, govore, kako je i hrane i gladi oduvijek bilo, no hrana nije uvijek svima bila dostupna. Proučavale su literaturu, razgovarale sa stručnjacima te obavljale terenska istraživanja, kada su nakon potresa posjetile stanovnike Gline koji žive u kontejnerima.
– To nas je stvarno šokiralo. Ljudi koji su imali svoje kuće, kuhinje, vrtove i domaće životinje koje su im osiguravale hranu osuđeni su na nekoliko kvadrata toga kontejnera i žive praktično na konzervama – objašnjava Tanja Kocković Zaborski.
Izložba koja se u prostorima Etnografskog muzeja otvara sutra u 18 sati, a moći će se razgledati do 2. svibnja sljedeće godine, koncipirana je u tri dijela, od kojih je najveći tema "Borba protiv gladi". Pri nabavi izložbenih eksponata autorice su surađivale s drugim muzejima, kao što su Muzej medicine i farmacije, Muzej grada Zagreba, Povijesni muzej, Memorijalni muzej Spomen-područja Jasenovac te Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci.
Za fotografski dio izložbe zaslužan je Muzej suvremene umjetnosti, koji im je ustupio dio arhivskih fotografija što ih je snimio poznati hrvatski fotograf Tošo Dabac, a korištene su i fotografije arhiva Etnografskog muzeja, Muzeja grada Zagreba i Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, kao i filmski materijali Hrvatskog državnog arhiva i Hrvatske radiotelevizije.
U drugom aspektu izložbe, nazvanom "Glad kao političko sredstvo", bavile su se nestašicom hrane u, primjerice, ratovima i logorima, a fokusirale su se na Hrvatsku, Irsku i Ukrajinu. Dotakle su se ovdje i Domovinskog rata te istražile kako se u to doba prehranjivalo u gradovima pod opsadom. A iz Sarajeva su, primjerice, donijele recept za "pitu od ničega".
– Fascinantno je bilo istraživati na koje su se sve načine ljudi snalazili, obrađivali su vrtove i polja te onda od tih plodova spremali što su znali i što su najbolje mogli – ističe Tanja Kocković Zaborski.
Ideja da se u tom dijelu izložbe dotaknu i Ukrajine, govore, sinula im je prije početka aktualnog rata. Obrađivale su, naime, gladomor, doba Staljinove rekvizicije žita u tridesetim godinama prošlog stoljeća, kada je umrlo gotovo pet milijuna Ukrajinaca.
Zimnica stara četiri desetljeća
Jedan od prvih postavljenih eksponata je "Zeleni Juraj" koji je do koljena obložen lišćem, a glavni je među jurjašima, skupini mladih ljudi koji na blagdan Jurjeva obilaze selo. Na izložbi će se moći vidjeti i, primjerice, kruška tepka, čije je barem jedno stablo u doba vladavine Marije Terezije, prema propisu, moralo imati svako dvorište kako bi se vojnici u prolazu mogli poslužiti, a predstavit će i kako izgleda zimnica stara četiri desetljeća.
Treći aspekt izložbe nosi naziv "Glad i tijelo", a autorice su kroz njega htjele pokazati načine utjecaja elektroničkih medija na izgled, zdravlje, načine prehrane i drugo. Sadrži eksponate kao što su, primjerice, novinski članci s temama poremećaja prehrane iz dvadesetih, tridesetih, pedesetih godina prošlog stoljeća.
U sklopu projekta organizirat će se i brojne edukativne radionice, javne tribine i predavanja na kojima će se govoriti o anoreksiji, bulimiji, pretilosti i slično. Ciljane skupine tog interdisciplinarnog dijela izložbe bit će, kažu, učenici osmih razreda osnovnih te prvih i drugih razreda srednjih škola. Edukativne radionice provodit će se u suradnji s Dnevnom bolnicom za poremećaje prehrane "H(RANA)", odnosno njihovim stručnim timom na čelu kojeg je psihijatar i psihoanalitičar Hrvoje Handl.
ček malo..dvije godine ste ,,istraživale,, putovale, potrošile hrpu lovu na temu glad, i došle do zaključka da ljudi gle cuda se snalaze da gaje povrce u svom vrtu!? ko je tu lud