Jure Radočaj posljednjih 56 godina živi u ulici Barutanski jarak u Maksimiru. Iz svoga dvorišta ima jasan pogled na KBC Zagreb, a on bi se mogao izmijeniti jer bi se u sklopu kompleksa najvećeg bolničkog centra u Hrvatskoj, točnije, sa sjeveroistočne strane Rebra, trebala graditi spalionica medicinskog infektivnog otpada.
Projekt je to koji je ovih dana glavna tema među stanovnicima kvarta, a Radočaj, koji bi mogao postati jedan od prvih susjeda spalionice, strašno je, kaže, razočaran činjenicom da bi u gusto naseljenom području grada s puno vrtića i škola moglo niknuti takvo zdanje.
Ima li alternativa
– Kud su to baš ovdje našli graditi? Ako treba, mi susjedi ćemo se ujediniti i prosvjedovati, pa nema nam druge. Ne želimo spalionicu nadomak naših domova – govori nam Radočaj. Dodaje da već sada u gluho doba noći znaju osjetiti neugodne mirise kada se nakupi ili odvozi otpad iz bolnice, ali i da je ovo potpuno nova priča u kojoj je prisutan i strah od mogućih posljedica po zdravlje.
– Ja sam prošao osamdesetu, lako za mene, ali jednoga dana ovo moje će naslijediti kćer i unuci i što ću im ostaviti? Kuću pored spalionice? – pita se Radočaj.
Napominje i da je još gore ljudima koji žive u ulicama nadomak Rebra, poput Pančićeve i Barutanskih ogranak, jer bi im spalionica, objašnjava, trebala niknuti gotovo u stražnjem dvorištu. Među njima je i Majda Vodopija, koju smo zatekli u šetnji s unukom. Govori da upravo za unuke najviše strahuje.
– Valjda oni koji to planiraju graditi znaju što rade. Ako su stručnjaci rekli da se može, onda navodno nema brige za zdravlje, ali nekako, iskreno, i nisam sto posto uvjerena u to – kaže M. Vodopija.
Smatra da bi se takav objekt trebao graditi u nenaseljenom području, ali nije baš optimistična da će itko slušati "male ljude iz Maksimira". A slično razmišlja i Željko Srdić, čija je kuća pedesetak metara od mjesta gdje bi se spalionica trebala graditi.
– Cijela obitelj je protiv toga jer se bojimo za buduće naraštaje, ali ne vjerujem da ćemo to uspjeti zaustaviti. A naša je ulica na neki način u kotlini i vjetar sve s Rebra nosi prema nama. Već smo znali osjetiti neugodne mirise –negoduje Srdić.
Svi naši sugovornici potpisnici su peticije Građanske inicijative Stop spalionici na Rebru, čiji su plakati i letci ovješeni u susjedstvu bolnice. Njima su jasno dali do znanja da im se scenarij nimalo ne sviđa. A cijela priča krenula se kotrljati krajem prosinca, kada je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo rok za javnu raspravu za studiju o utjecaju na okoliš spalionice, koji je postavljen na mjesec dana, do 30 siječnja.
Prema studiji, u spalionici bi se obrađivao otpad iz šest zagrebačkih zdravstvenih ustanova. Navedeno je i da bi se projekt trebao financirati iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a planirana je obrada otpada postupkom D10, što znači da bi se dobivala i toplinska energija za potrebe Rebra. Projekt je, priopćili su tada iz KBC-a, u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, a njime bi se i uštedjelo više stotine tisuća eura.
I tko će donijeti odluku
Peticiju protiv gradnje pak potpisalo je dosad više od 5000 ljudi, a gužva je bila i na jučerašnjem javnom izlaganju o studiji, na kojem su sudjelovali njezini voditelji i projektanti te predstavnici Ministarstva, Rebra i Vijeća četvrti Maksimir. Voditeljica studije Marijana Bakula izvijestila je kako će se u spalionici obrađivati isključivo kruti zarazni medicinski otpad, a projektanti su istaknuli kako je lokacija odabrana s obzirom na trenutačne podatke i projekcije o budućim količinama u KBC-u.
Većina pitanja bila je vezana uz utjecaj spalionice na zdravlje i emisije kemikalija, a istaknuto je kako je studija pokazala da su čestice u granicama dozvoljenih parametara koji nisu opasni. Neke je zanimalo je li i faza gradnje uzeta u projekcije o emisijama.
– Proučavale su se i faza gradnje i faza operativnog rada. Nismo računali točne emisije s obzirom na građevinski materijal koji bi se koristio. Tip postrojenja koji se planira je najčešći u Europi pa se u takvim objektima u Njemačkoj obrađuje i do milijun i pol tona otpada godišnje. Ovakav tip spalionice u svojim kompleksima ima 60 posto bolnica u Europi – odgovorili su voditelji studije.
Neki su pitali i zašto nisu proučavane i druge opcije za zbrinjavanje takvog otpada, na što su odgovorili da su alternativne metode energetski zahtjevne te da ne garantiraju povrat energije kao spalionice. Druga su rješenja odbačena na početku jer, kazali su, ne postoje adekvatni kapaciteti za njihovu gradnju. Okupljene je zanimalo i tko će donijeti konačan sud o tome hoće li biti spalionice.
– Ministarstvo donosi odluku na temelju studije o utjecaju na okoliš te s obzirom na mišljenje javnosti i nadležnih tijela uključenih u projekt – glasio je odgovor.
A do okončanja javne rasprave, upiti i primjedbe mogu se slati na adresu Ministarstva i na okolis.puo@mingor.hr te upisivati u knjigu u zgradi Gradske uprave.
>> VIDEO: Tomašević s radnicima Čistoće sakupljao otpad
Nećemo spalionice, nećemo kompostane, nećemo sortirnice. Što hoćemo?