Kako živi Jarun? Kada nema regulacione osnove, nema ni ceste, prometa, kanalizacije… prostranstvo polja, blijedo zelenilo visoko uzraslog graška, crvena krovišta kućeraka među krošnjama voćaka uz bijele prašnjave ceste… Iako je u kutku velikog grada, ipak deseci tisuća Zagrepčana znaju za Jarun osobito u ovim toplim danima kada dolaze na kupanje”. Tako je u drugoj polovici pedesetih godina u jednom članku opisano “staro selo” Jarun, koje je već tada bilo poznato po rukavcu Save, koji je s vremenom postao popularno zagrebačko ljetovalište.
Kapelica još uvijek stoji
Poslije se, točnije sedamdesetih godina, pojavila ideja da se na tom mjestu sagradi sportsko-rekreacijski centar. Bilo je to otprilike u isto vrijeme kad je Zagreb izabran za domaćina Univerzijade 1987. godine, kad je Jarun uređen. No prije toga rukavac je, osim za kupanje, služio i praljama za pranje rublja, a dugo je bio i šljunčara, pa kupačima nije bilo čudno pokraj svojih ručnika vidjeti strojeve ili kamione. Zato su dugi niz godina govorili da se idu kupati na “bager” ili na “grabe”, a samo ime Jarun “uhvatilo” se puno kasnije. Zapravo, kad su govorili Jarun, Zagrepčani su mislili na maleno naselje smješteno zapadno od današnje crkve Sveta Mati Slobode. Još uvijek tamo stoje kućice iz tog doba, jednako kao i kapelica u središtu starog naselja.
– Pokraj te kapelice postojala je i velika lipa ispod koje smo se igrali. Ona je davno posječena – govori Vesna Kuharić, koja je na Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb” izazvala pravo oduševljenje među nostalgičnim zaljubljenicima u taj dio grada. Nekad je, napisala je gospođa Vesna, Jarun bio “selo veselo”, s konjekima, kravicama, kokicama...
U kvartu već nekoliko stoljeća
– Imali smo vrtove i obrađivali njive, a kako je u blizini bila šuma, kravice smo i na pašu vodili – napisala je Vesna Kuharić i pokrenula niz komentara i sjećanja koji su članove grupe vratili natrag u prošlost. “Ortodoksna Jarunčanka”, kako sebe zove gospođa Vesna, ne samo da je u tom dijelu grada odrasla već su se tamo rodili i njezin otac, a i djed te pradjedovi.
– Moji su vam na Jarunu od 16./17. stoljeća – govori Vesna Kuharić. Članovi tatine strane obitelji na Jarun, tada kaptolsko zemljište, doselili su iz Zagorja, a s njima su došle i druge obitelji iz raznih krajeva zemlje koje su Kaptolu bile na raspolaganju kao vojska protiv osmanske opasnosti. Od tada traje i njihova borba sa Savom, koja se nakon svake jače kiše izlijevala, a njenu silinu najviše su osjetili 1964. kad je taj dio grada pogodila velika poplava.
– Nama je voda bila samo u podrumu i do prve stepenice. Kuća nam je bila puna susjeda koji su se k nama sklonili, a noći velike vode provodili smo u prizemlju skupa sa svinjama koje smo isto smjestili u povišene prostorije – govori gospođa Vesna te dodaje da se u tim teškim trenucima najviše osjetilo zajedništvo i prisnost koji su danas gotovo iščezli. No unatoč tome, svoj Jarun ne bi mijenjala ni za najluksuzniji dio grada.
"Kada nema regulacione osnove"? Regulacijske !