Nastali su u vremenima kada je Hrvatima bio nametnut drugi jezik, okupljali se i družili kako bi sačuvali nacionalni identitet. Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature i zabrane nacionalnih imena 1929. godine sami su se raspustili. Veliku su štetu pretrpjeli u Drugom svjetskom ratu, kada su najprije ustaše pa zatim i Nijemci konfiscirali njihovu dvoranu, a po odlasku je i devastirali, no 1948. obnovili su uništeno i nastavili s radom. Doduše s malo izmijenjenim imenom jer je njihovo prijašnje za komunistički režim bilo sporno. Uz druženje zajedno su i vježbali, i to od konjičkih sportova do skijanja, no od 60-ih godina prošlog stoljeća primarni sport, a danas i jedini, ondje je gimnastika. Od 1993. djeluju pod izvornim imenom, Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol, i jedno su od najstarijih aktivnih sportskih društava u Hrvatskoj. Ove godine obilježavaju 150 godina postojanja i djelovanja i dobitnici su Nagrade Grada.
Glavne aktivnosti ZTD Hrvatski sokol danas su priprema gimnastičara za nastupe na natjecanjima te provođenje različitih rekreativnih programa. Broje oko osam stotina članova, a najveći je udio djece predškolske i školske dobi, od kojih najmlađi imaju tek godinu i pol dana. Svi vježbaju u dvije dvorane smještene u samom srcu grada, tik uz Hrvatsko narodno kazalište, a u Sokolskom domu, kako od milja nazivaju impozantnu građevinu, održava se i škola trampolina pa čak i proslave rođendana koje su namijenjene isključivo članovima. No, nisu rođendani jedina slavlja; Marijo Možnik, jedan od najtrofejnijih hrvatskih gimnastičara, dugogodišnji član društva i predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza, govori nam kako je u dvorani imao proslavu nakon vjenčanja.
– Mislim da to pokazuje da mi je Sokol uistinu drugi dom. Više od 20 godina ovdje sam svakodnevno provodio po nekoliko sati. Odavde sam postigao sve velike rezultate koji su proizišli iz neadekvatnih uvjeta – kazuje Možnik, koji se društvu pridružio sa svega šest godina.
VEZANI ČLANCI:
Premda posjeduju najstariju i najljepšu dvoranu za tjelovježbu, za što i jest izvorno namijenjena, i to ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj već vjerojatno i u svijetu, ona ne zadovoljava današnje potrebe vrhunske gimnastike, objašnjava nam predsjednik društva Vladimir Savić. A za rad im je uvelike pomogla gimnastička dvorana u Lučkom, koju koristi 20-ak članova, no zbog dislociranosti za njih moraju svakodnevno organizirati prijevoz. – Ta je dvorana vrhunski opremljena i veliki je iskorak za gimnastičare u Zagrebu – napominje Možnik.
Osim odgajanja i educiranja mladih generacija, kao i čuvanja tradicije u brojnim sekcijama, postižu vrhunske sportske rezultate. Iznjedrili su čak 17 olimpijaca te se mogu pohvaliti s više od 20 nastupa na olimpijskim igrama te brojnim nastupima na svjetskim i europskim prvenstvima. Među olimpijcima koji su potekli iz Sokola je i Tin Srbić, koji se priprema za druge Igre u karijeri. – Sve što kao sportaš znam i sve što sam naučio, naučio sam u ovoj dvorani i s ovim ljudima. Ovdje sam praktički provodio više vremena nego doma, ovdje su me i odgajali. Izgradili su me ne samo kao sportaša, nego i kao čovjeka. Uvijek volim naglasiti otkud sam došao jer bez Sokola ne bi bilo ni mene – ističe Srbić, koji je član društva postao sa svega četiri godine.
FOTO: Sokol je iznjedrio 17 olimpijaca, a Možniku i Srbiću je kao drugi dom
Za ovogodišnju Nagradu Grada nominirao ih je Hrvatski gimnastički savez. – Kao njegov predsjednik imam uvid u cijelu hrvatsku gimnastiku i mogu reći da je Sokol lider koji pokazuje kako se u tom sportu uistinu može doći do vrhunskih rezultata. Tin je proglašen i najboljim hrvatskim sportašem prema sudu sportskih novinara. Već drugu, treću generaciju Sokol ima vrhunskog gimnastičara koji je na svjetskoj olimpijskoj razini, to je najbolji pokazatelj kvalitete – pojašnjava nam Možnik.
Nagrada će im pak biti uručena 31. svibnja, na Dan grada. – Doživljavamo je kao veliko priznanje, a ona nam i je potvrda da trebamo nastaviti na isti način – ističe sportski direktor Marko Musić pa dodaje kako je Sokol i rasadnik trenera zagrebačke gimnastike. A upravo u trenere, sportaše, sprave i natjecanja najviše ulažu, govori, pri čemu su im članarine primarni način financiranja. – Sve nam je teže selektirati djecu i očekivati od roditelja i tih mladih sportaša da se odriču zbog gimnastike. Nažalost, gimnastika je amaterski sport pa od toga mogu živjeti vrhunski sportaši, u ovom slučaju samo Tin Srbić, a ostali rade i studiraju – zaključuje Musić.
