Antistresno, adrenalinski, dinamično, prezabavno. I baš moćno. Na to bi se svelo iskustvo bacanja sjekira u drvenu metu u prvoj Axe Throwing Areni u Hrvatskoj, koja se smjestila u 35. paviljonu zagrebačkoga Velesajma, gdje će se za mjesec i pol otvoriti i Amazinga. Bit će to, kaže voditelj arene Igor Tabak, najveći family entertainment centar u Europi, a sadržaj koji će se proširiti i na 36. paviljon uključivat će oko 25 raznih atrakcija, poput laser taga, trampolinskog i adventure parka, ninja poligona, zidova za penjanje...
Može i “naslijepo”
U dvoranu u kojoj se bacaju sjekire, pak, mnogi ulaze sa skepsom, govori nam Tabak, ali se “stres relief” sportom zaraze čim ga probaju. Okušali smo se i sami, pri čemu su nas upozorili kako valja baciti barem desetak puta da se dobije osjećaj za udaljenost, težinu i rotaciju sjekire te veličinu mete, odnosno da se ne treba razočarati ne uspije li iz prve.
– Znaju sjekire padati i nakon nekoliko pokušaja, što ljude frustrira, ali oduševljenje koje slijedi nakon što pogode u metu veoma je uzbudljivo i promatrati – ističe Tabak.
Pogledajte scene koje su vas najviše iznenadile
A onda smo se u to i uvjerili. Osmjehnula nam se početnička sreća pa je 600-gramska sjekira uletjela ravno u crveni centar na meti udaljenoj 3,65 metara, odnosno, kao i u pikadu, “bullseye”.
– Najvažnije je da se sjekira zarotira za 360 stupnjeva. Tri su osnovna položaja tijela kod bacanja, a svatko primjenjuje onaj koji odgovara njegovoj građi – objašnjava voditelj arene. Najstabilnije je, dodaje, kad se sjekira uhvati s dvije ruke i svom snagom “ispaljuje” iznad glave prema meti dok su noge u raskoraku. Drugi je način da se drži dominantnom rukom i cilja u metu pazeći pritom da je ruka ispružena, a i treći je sličan, samo što se prije bacanja sjekire napravi brzi korak, što daje na snazi i dinamičnosti. Za iskusne postoji i gađanje “naslijepo”, kad su leđima okrenuti prema meti.
Zvuči opasno, ali, ističe Tabak, nije ništa rizičnije od pikada ili kuglanja. Dvoranu je uredio slovenski dizajner Dejan Erjavec u surovome industrijskom stilu s drvosječarskim štihom u kombinaciji s modernim, ali i čvrstim konstrukcijama koje osiguravaju da su posjetitelji zaštićeni od ozljeda.
– Sigurnosni su standardi visoki pa se mogu okušati svi od 12 godina nadalje. Tri su ograđena boxa s po dvije staze za bacanje, a educirani eksperti paze da ljudi u jednom boxu istovremeno gađaju i pokupe svoje sjekire. Posjetitelji pritom ne smiju imati otvorenu obuću i puno odjeće, a poželjno je da je kosa svezana – govori Tabak. Sjekire se redovito testiraju, kao i mete koje su od drveta, a ono se brzo troši. Posebice jer je posjetitelja svaki dan sve više.
Ili kao “Čovječe, ne ljuti se”
– Bacanje sjekira u SAD-u i Kanadi toliko je popularno da se gotovo svaki dan otvori jedna ovakva arena. Ova je, pak, prva u Hrvatskoj pa treba vremena da se ljudi upoznaju sa sportom. No, popularnost mu i kod nas veoma raste – kaže Tabak, koji je osmislio i desetak natjecateljskih igara.
Među njima je i klasik “Countdown”, gdje igrači ili timovi, slično pikadu, kreću od određenog broja i naizmjence pogađaju vrijednosti na meti dok pobjednik ne dođe do nule. No, hit je i “Round the world”, gdje natjecatelji gađaju brojeve slijeva prema centru, odnosno od jedinice do šestice, a zatim sve brojeve nadesno, odnosno ponovno do jedinice, dok na kraju slijedi ciljanje “killshota”, plave točke na rubu mete.
– Trenutačno osmišljavam i verziju “Čovječe, ne ljuti se” u kojoj će shema igrače ploče biti karting-staza, a umjesto kockice bacat će se sjekire u metu – otkriva voditelj Axe Throwing Arene, koja će se do ljeta proširiti pa će ispred 36. paviljona Velesajma osvanuti i njezina vanjska inačica.
Video: Advent 2019. u Zagrebu
