Vratiti prirodu u urbanizirana naselja kako čine Singapurci pomoću vertikalnih vrtova u neboderima ili zelenih površina na zgradama u španjolskoj Valenciji za Alenku Delić, profesoricu s Arhitektonskog fakulteta, budućnost je arhitekture.
O uvođenju zelenila u sivilo zgrade ona predaje studentima, a o uvjerljivosti njenih stavova govori i to da je na 5. katu zgrade u Vrbanima u kojoj živi u sklopu stana uredila i svoj urbani vrt. I u jesen na terasi još rastu grašak, mahune, špinat, salate, blitva, kao i pregršt zimzelenog drveća.
–Problem je što se u izgradnji grada zauzimaju zelene površine. Uređivanjem vrtova u sklopu zgrada stvara se nova mikroklima, pa stanari nemaju dojam da žive u zgradi - kaže Alenka Delić, te dodaje da je dovoljna jedna tegla da se oplemeni balkon. Također, orijentaciji stana treba prilagoditi vrstu biljke te misliti na prirodnu ventilaciju i strujanje zraka. Urbani vrt može ići na bilo koju zgradu, a za ozelenjivanje terase, lođe ili balkona ne treba pristanak svih stanara, jer je to privatni prostor.
Bitno je, smatra arhitektica, da stan ima vanjski prostor, što uči i studente pri projektiranju zgrada, potičući ih da razmišljaju i o prirodnom načinu gradnje, održivosti i ekologiji... Ove godine će tako osmisliti kuće za stanovnike Gunje.
–Urbani vrtovi su i odlična relaksacija koja nedostaje modernom življenju. Ni ja nisam mislila da ću se time baviti. No, počelo je još dok smo bili u Malešnici u stanu u visokom prizemlju. Imali smo terasu od 30-ak kvadrata ispred dnevnog prostora, a kako je stan gledao na zapad, tražili smo zaštititi se od sunca ljeti. Posadili smo lozu koja je stvarala vertikalnu zaštitu, te stvorila i “zelenu nadstrešnicu” koja nije propuštala kišu. U dnevnom prostoru bilo je 3-4 stupnja hladnije nego prije sadnje - ističe Delić.
