Starinski drveni natpis "Lopudska vulicza", ruža vjetrova na ogradi, raskošan ulaz od indijanskih i kamenih stupova, neobične žardinijere ispred ograde, gipsani šareni odljevi i šareni ukrasi od pločica upast će u oko slučajnom prolazniku koji šetajući Trnjem među betonskim zgradama prođe pokraj jednokatnice omeđene ogradom i grmljem u Lastovskoj ulici na kućnom broju 1.
Ni u dvorištu ova nesvakidašnja čarolija ne prestaje. Antička fontana u kojoj je zasađena trava, drvena zjenica s klupicom okružena vazama neobičnih boja i oblika... Ova jedinstvena kuća, koja je završila i kao primjer "urbanih fenomena" u knjizi arhitekta i sociologa Fedora Kritovca, životno je djelo i hobi umirovljenog pravnika Miljenka Marinića.
Posvetio joj osam godina
– Vizija mi se pojavila jedne večeri dok sam sjedio u vrtu. Odjednom je neki glas u meni progovorio: "Miljenko, ta je kuća sagrađena 1937. godine, ne smiješ to rušiti." Ta noć bila je prijelomna. Otad sam život posvetio gradnji ove kuće, a dodajem, oduzimam, prekrajam na njoj već osam godina – kaže ovaj 70-godišnji samac koji u tom neobičnom zdanju i živi.
Moderna arhitektura i izgled betona na novim zgradama ne sviđa mu se, kaže, a kuća je nastala u inat zgradama koje mu izgledaju kao bezvezne "kutije šibica". Svaki detalj, poput žardinijera ili zidnih ukrasa, izrađuje sam ili ih posebno izabire – na Jakuševcu. Tamo pronalazi sitnice poput ukrasnih odljeva, vaza... te ih sam montira na zid ili ogradu oko kuće. Pomažu mu i prijatelji koji mu poklanjaju materijale.
Ideje iz glave
– Kada sam kuću kupio, bila je trošna i puna starih, trulih letava i lešina, a vrt i dvorište oduševili su me. U urbanističkom uredu rekli su mi da je mogu dograditi – kaže. Gdje nalazi inspiraciju za svoj "dom iz bajke", pitali smo ga. U glavi, odgovara spremno ovaj pomalo ekscentrični umirovljenik.
– Ne listam knjige i časopise, nego zatvorim oči i nekakva vizija, slika u mojoj "žutoj minuti" pojavi mi se u glavi – kaže i dodaje da je planira dovršiti sljedeće godine.
U knjizi "Otkrivanje grada" nedavno preminuli Fedor Kritovac, čija su glavna preokupacija teme urbanog krajolika, u osvrtu na Marinićevu kuću kaže kako je njezin tvorac "poticaj poznatim i nepoznatim vrtlarima grada koji kao čarobnjaci pretvaraju ostatke tla između asfalta i betona u začudne cvjećarnice i rasadnike umijeća i dobrih ideja".
Malo pojašnjenje autorici članka - ovo ni Trnje neg Siga....to kaj je u pitanju općina Trnje ne znači kak to automatski i jest Trnje !!! Inače pozdrav i Trnjanima i Sigečanima !!!