Dok se ponegdje grade moderne i skupe škole kao što je to tako u Puli, dotrajale ustanove znanja u glavnome gradu očito nikoga ne zabrinjavaju.
Osnovnu škola Pavleka Miškine na zagrebačkom Svetom Duhu, sagrađenu potkraj 19. stoljeća i projektiranu za 125 učenika, danas pohađa čak četiri puta više djece, a dio se nastave preselio u podrum.
Derutna zgrada adaptirana je posljednji put čak prije 85 godina!
Sjajni rezultati učenika
Podrumske učionice koje su premalene za sve učenike, u kojima se nastava izvodi za dva razreda istodobno, mokri zidovi i loša izolacija, žbuka koja opada i trošni sanitarni čvorovi te nastava u tri smjene samo su neki od problema.
– Ako grad ove godine nešto ne učini, ne znam kako ćemo dogodine izvoditi nastavu. Kad prvo dijete završi u bolnici ili kad strada, bit će kasno – opisala je ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić, koja već gotovo pet godina pokušava školu dovesti u red.
– Ovo me podsjeća na moje roditelje koji su radili u seoskim školama kada se poučavalo 1. i 2. razred u isto vrijeme, a da ne govorim o problemima sa žoharima – rekao je Predrag Vukičević, profesor tehnike koji svoj podrumski prostor dijeli s kolegicom iz informatike.
Deratizacije i premali i vlažni prostori ipak nisu spriječili učenike da na školskim natjecanjima ne ostvare zapažene rezultate. Osim izvrsnih matematičkih i jezičnih rezultata na državnim natjecanjima, dramska je grupa lani na svjetskom festivalu kreativnosti u Sanremu osvojila prvo mjesto za izvedbu "Priče sa Zapadnoga kolodvora".
Svi učenici s kojima smo razgovarali požalili su se kako im je škola ružna. A vrućina i vlaga posebno su prisjeli sedmogodišnjem Benediktu iz 2. c.
Ne vjeruju obećanjima
Cijelo mu je vrijeme, kaže, vruće i zagušljivo u podrumu u kojem provede između četiri i pet sati u danu!
– Imamo učenicu koja sve teže hoda, a na našu žalost morat će promijeniti školu jer nemamo dizalo – razočarana je ravnateljica koja je dodala da škola treba dobiti lokacijsku dozvolu kako bi se započelo s adaptacijom i nadogradnjom, no hoće li se uistinu nešto promijeniti ne zna jer obećanjima iz Grada, kaže, više ne vjeruje.
Kada će se maknuti skele koje su postavljene, ne da bi se obnovila fasada već zaštitila djeca od cigli i prozora koji ispadaju iz okvira, i škola vratiti u normalu ovisi, kao i uvijek, samo o novcu.
neka dođe novinar u Drugu ekonomsku školu u zahod na drugom katu, moje će se dijete razboljeti, ali koga briga glavno da škole imaju direktore koji ništa ne rade