Da ništa nije za odbaciti, ni stari komad namještaja, a pogotovo ideje mladih dizajnera, pokazat će izložba projekta Re:Pair-kreativni popravci, u srijedu u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti. Mladi dizajneri, neki tek "friški" s fakulteta dizajna na zagrebačkoj Arhitekturi, od starih komada namještaja napravili su ne samo novi i upotrebljiv, već su mu dali i umjetničku vrijednost.
Sentimentalna vrijednost
– Ta je lampa bila izazov. Stajala je sa strane i nitko se njome nije želio baviti – utvrdio je dizajner Antonio Šunjerga, koji je zajedno s kolegicom Ivanom Borovnjak 50 godina staru samostojeću svjetiljku preuredio u multipraktičnu vješalicu i - novu modernu svjetiljku. Kad je vidio što od njegove stare lampe rade dizajneri, vlasnik Antun Andrejić oduševio se.
– Odlučio sam lampu i vješalicu darovati svojoj kćeri, neka se dalje nasljeđuje po ženskoj liniji – kazao je Andrejić, otkrivši i priču koja se krije iza jedne stare samostojeće lampe:
– Moja ju je supruga dobila na dar od svojih roditelja kad je imala 16 godina, tada smo se i nas dvoje upoznali, i od tada smo zajedno – ispričao je. Dodaje kako je lampa godinama stajala neupotrebljena, gotovo odbačena, ali je nikada, na sreću, nije želio uistinu i baciti.
I te kako sentimentalnu vrijednost imala su i dva stara 'štokrla' mlade studentice menadžmenta Jelene Gostimir.
Njezina su dva mala stolca dizajenrice Anamaria Burazin i Ana Tevšić - vjenčale. Evo i zašto.
– Ta dva stolca prvo su što su moji roditelji zajedno kupili kad su počeli živjeti zajedno. Nisu bili skupi, ali su simbol njihove ljubavi i zajedništva. Stolci su uvijek bili zajedno i imali su posebno mjesto u našoj obitelji – objasnila je Jelena, koja je sada, kad je odrasla i sama krenula u novi život, na dar od roditelja dobila upravo ta dva stolca. Željela je, kaže, stolcima udahnuti novi život, a njezini roditelji, dapače, nisu imali ništa protiv.
– Tata se oduševio, jer je umjetnička duša, a mama je bila pune podrške – utvrdila je.
No, sjedi li netko i u njezinu životu na tom drugom stolcu?
– Sjedi... – samozatajno se nasmijala Jelena.
Jedini njezin zahtjev dizajnerima bio je da boje budu vesele, mladenačke. Antonia i Ana nisu se dale uplašiti jer su ta dva stolca jednoj obitelji toliko vrijedna. Dapače, to ih je dodatno motiviralo.
– Željele smo naglasiti tu simboliku združenosti, zato su i dobili 'prsten', a stolci se sada mogu i spojiti jedan na drugog – kazala je Antonia, odnosno, kad netko vidi stolce oni izgledaju upravo kao par koji mora biti zajedno.
I dokumentarni film
No, iza projekta stoji jedna profesorica. Ivana Fabrio sa studija dizajna na Arhitekturi i iz udruge Narativ objašnjava zašto je odlučila spojiti dizajnere i korisnike. – Dizajneri na fakultetu dobivaju dojam da su korisnici predvidljivi, a željela sam pokazati da su svi i posebni i puni osjećaja. S druge strane, i korisnici se educiraju – kazala je te otkrila da su motiv i dvije najčešće predrasude o dizajnerima:
– Dok studiraju oni dobivaju status zvijezda, a nakon diplome zapošljavaju se kao referenti prodaje na odjelima prodaje kuhinja. Treba im vratiti dostojanstvo – kazala je Fabio te dodala da posao dizajnera nipošto nije elitni posao.
Inače, ova radionica redizajniranja starih predmeta Zagrepčana "popraćena" je i dokumentarnim filmom snimanim tijekom rada dizajnera, a autor je Domagoj Kunić.
