Vrtlog devedesetih imao je i svoj kontrapunkt općoj nesigurnosti i ratu. Umjetnost, urbana pogotovo, bila je odgovor na sve ono loše što je karakteriziralo to razdoblje. U likovnom su i dizajnerskom izričaju prednjačili Albino Bino Uršić i Boris Boro Kuk, dvojac poznat kao Božesačuvaj. Njihovi plakati, omoti albuma, pa i ulaznice za kultnu Jabuku, obilježili su urbani Zagreb tog vremena. Sasvim neočekivano, reinkarnaciji svojeg stvaralaštva svjedočit će sutra u još službeno neotvorenom art-caffeu Botaničar na Marulićevu trgu, nedaleko od, pogađate, Botaničkog vrta, gdje se u 20 sati otvara izložba radova tandema Božesačuvaj. A gdje su bili do sada?
– Radim kao kreativni direktor u marketinškoj agenciji, Boro ima sličan posao u jednoj izdavačkoj kući. Nema tu ništa posebno, život ide dalje, Božesačuvaj je danas iza nas. Sve smo te plakate Boro i ja radili zajedno, ali i samostalno, bez neke veze za ondašnju umjetničku scenu. I Fiju briju bio je naš “proizvod” – prisjeća se Bino Uršić kada su koncerti u organizaciji Jabuke bili događaji koji su se čekali.
Prevodili smo jezik ulice
– Naša je umjetnost bila jezik ulice preveden na jumbo plakat, naš osobni izričaj. Gledali smo što se oko nas događa i razmišljali kako da to prevedemo, bio je to komentar ondašnjeg vremena. To su mi i najdraži radovi. Radili smo ih bez narudžbe pa onda nije bilo ni neke cenzure tipa “klijent plaća”. U to spadaju i plakati za Jabuku, iako su rađeni po narudžbi. No nikada za njih nije bilo nikakve cenzure. I da, sasvim je točno, Žujina kampanja koja funkcionira i danas projicira upravo taj naš izričaj – kaže Uršić.
Jabuka je trenutačno neizvjesne budućnosti, pa je, dodaje, sretna podudarnost da se izložba održava upravo u trenutku važnom za taj klub. A i after party se sutra organizira u Jabuci.
– Želimo time poslati gradskoj upravi jasnu poruku kako Jabuka nije nešto što se može tek tako dirati. Radimo na tome da se ona sačuva – govori Uršić.
Zanimljivo je također da je izložba ideja studenata Filozofskog fakulteta.
– Dobili su zadatak da organiziraju izložbu pa su izabrali nas. Nevjerojatno mi je da su nas prepoznali nakon 25 godina. Zadnje što smo radili bila je serija plakata 2000. godine, dosta djela bilo je kod mene i kod Bore, nešto u KIC-u, izabrali su većinom one iz kataloga naše zadnje izložbe, što je sasvim u redu – ističe Bino Uršić.
Umjetnost provokacije
Jedna od studentica koja stoji iza organizacije postava u Botaničaru je Marta Fiket, koja objašnjava da je riječ o seminarskom radu unutar kolegija na fakultetu.
– A kako mi je Boro kum, predložila sam Božesačuvaj jer sam s njima živjela od djetinjstva. Kolege, istina, nisu znali za taj tandem, ali su prihvatili ideju. Kad su vidjeli njihove plakate, iznenadili su se jer nitko nije očekivao da je u devedesetima bilo moguće biti tako provokativan. S mnogo su se poruka poistovijetili jer vrijede i danas. No nismo očekivali ovako velik interes za izložbu; da smo znali, obuhvatili bismo i više plakata – kaže Marta Fiket.
