“Najbolje iskustvo u životu”. Tim riječima studiranje i praksu u inozemstvu uz pomoć stipendije opisuju Maja Benković, Lucija Bošnjak, Ana Grubišić i Hrvoje Pauković. Oni su studij na Sveučilištu u Zagrebu na pola godine zamijenili studiranjem ili praksom u Europi, a jučer su svoje iskustvo podijelili na 12. Sajmu stipendija i visokog obrazovanja koji organizira Institut za razvoj i obrazovanje. Upravo su se i oni na sajmu informirali prije nego što su krenuli u avanturu, a sada su svojim savjetima pomogli učenicima i studentima koji su tražili način kako doći do stipendije.
Učili jezike i kuhali
– Na prvu zvuči zastrašujuće otići na šest mjeseci od kuće i ostaviti obitelj i prijatelje, a posebno dečka, ali to je neprocjenjivo iskustvo kojim se najviše profitira na osobnoj razini, iako je odlazak usmjeren na studiranje – rekla je Lucija Bošnjak, 22-godišnja studentica sociologije i pedagogije na Filozofskom fakultetu. Jedan je semestar provela na Sveučilištu Nikole Kopernika u Toruńu u Poljskoj, a za to je vrijeme primala stipendiju od 360 eura mjesečno. To je minimalni iznos koji studenti na Erasmusu dobivaju, a penje se do 410 eura ovisno o državi. Najpopularnije su skandinavske zemlje i Njemačka, a za odlazak je ponekad potrebno proći test znanja jezika.
Za odlazak, kazali su studenti, nije bilo teško riješiti papirologiju, a nisu imali poteškoća ni s priznavanjem položenih predmeta po povratku. Ugodno ih je iznenadila kvaliteta studija u Europi, a da je riječ i o jako dobroj stavci u životopisu smatra Ana Grubišić, koja je na nekoliko mjeseci svoju Zagrebačku školu za ekonomiju i menadžment zamijenila za sličan privatni studij u Frankfurtu.
– Znala sam da će mi biti žao ako ne iskoristim priliku, pa sam se odlučila upustiti u tu avanturu bez kalkuliranja – rekla je 24-godišnjakinja koja zemlju odabrala kako bi usavršila znanje jezika, a naučila je i kako javni prijevoz funkcionira kao “po špagici”, koliko je teško učlaniti se u teretanu, ali i unajmiti stan. Zato je živjela u studentskom domu, no s obzirom na visoke cijene, stipendija od 410 eura mjesečno pokrivala joj je tek dio troškova. Ipak, uspjela je uštedjeti za putovanja koja su, tvrdi, jedna od najvećih prednosti odlaska na studij u inozemstvo. Skupoću kao najveću manu navela je i studentica Pravnog fakulteta Maja Benković.
– Primala sam 410 eura i većinu sam potrošila na najam stana, no bez stipendije mi studiranje u drugoj zemlji uopće ne bi bilo moguće – rekla je Maja te dodala da je gotova hrana bila jako skupa, pa je morala kuhati sama. Često su, kazala je, studenti na razmjeni imali i zajedničke večere na kojima se isprobalo puno internacionalnih kuhinja.
Ostajem u Hrvatskoj
Osim mogućnosti financiranja studijskih programa, studentima su na sajmu predstavljene i mogućnosti odlaska na praksu. Na taj je način šest mjeseci u Njemačkoj proveo Hrvoje Pauković.
– Išao sam od vrata do vrata u Hrvatskoj, ali nitko me nije htio primiti na praksu. Tada sam uz pomoć stipendije njemačkog veleposlanstva primljen u veliku tvrtku u toj zemlji – rekao je Hrvoje, koji je u međuvremenu završio Fakultet elektrotehnike i računalstva. Iako mnoge odlazak na razmjenu potakne na dulji boravak u inozemstvu, on je odlučio svoje znanje koje je stekao vani iskoristiti u Hrvatskoj, gdje se i zaposlio. Svi koji ipak žele cijeli studij provesti u Hrvatskoj također su se u Hrvatskom kutku mogli informirati o stipendijama koje mogu dobiti, a koje u prosjeku iznose od 800 do 1200 kuna.
Vjerujem da je studiranje vani posebno iskustvo ... ali po naslovu skoro pa ispada da se oni koji su studirali u Hrvatskoj nisu naučili životu! Oprezno s izjavama!