Vinilke, bedževi, rukopisi legendarnih pjesama, stari brojevi Poleta, plakati Julija Knifera, raritetna bas-gitara ruske proizvodnje, jedan rasklimani stojadin i jedan kultni šešir, crno-bijele fotografije s kojih se smiješe neka poznata i manje poznata lica... Sve je to tek djelić onoga što će se moći razgledati u Muzeju novog vala koji se sutra svečano otvara u Vlaškoj 67. Bit će zapravo vremenski stroj u Zagreb sretne djece, jeftine mjuze, teške cuge, crno-bijelih televizora i rijetkih noćnih tramvaja...
Fenomen za nove generacije
– Ovaj šeširić koji lebdi u zraku nosio je Davorin Bogović u spotu za pjesmu "Crno-bijeli svijet". Imamo i kombinezon još jednog našeg eminentnog glazbenika, šarene hlače trećeg, njihove sakoe i jakne s nastupa – govori Aleksandar Aco Črček, filmski producent i idejni začetnik muzeja dok nam pokazuje vrijedne memorabilije koje bi, da živimo negdje malo zapadnije, postizale rekordne iznose na aukcijama.
O kojim je sve glazbenicima riječ, ne želi još otkriti jer bi htio da bude iznenađenje onima koji dođu na otvaranje. A iznenađenja će biti još, kaže.
– U velikom dvorištu muzeja moći će se popiti cuga na starom stojadinu pokraj replike jednog nekoć svima dragog objekta – zagonetno će on.
Ideja da otvori Muzej novog vala došla mu je slučajno, ali je odmah naišla na podršku.
– Željeli smo da razdoblje od 1977. do 1987., koliko je otprilike trajao novi val, zabilježimo i predstavimo edukativno i zabavno kako bi se i mlađe generacije upoznale s fenomenom. U muzeju ćemo razotkriti novi val, pokazati što se događalo i zašto je bio toliko umjetnički kreativan – objašnjava Aco, koji je razdoblje doživio kao tinejdžer. Kako je stanovao u blizini Kulušića, kaže, poznavao je sve redare pa je imao besplatan upad na koncerte.
– Inficirao sam se novim valom u tom klubu, kasnije čitajući Polet i Studentski list. To mi je formiralo svjetonazor – govori Aco, koji kao najbolji koncert u Kulušiću navodi Azrin "Ravno do dna". Od sedam koncerata koje su odsvirali, bio je na četiri, ponosno će. A građu za muzej, dodaje, prikupili su od prijatelja glazbenika i drugih aktera epohe.
– Nažicali smo ih da prekopaju po tavanima i da nam ustupe ono što nađu. Najprije sam zvao Snježanu Banović, Juricu Pađena, Renata Metessija i Darka Rundeka, poslije se krug širio na sve frendove. Svatko je donio sitnicu i tome nema kraja. Želimo da muzej bude interaktivan, stalno u nastajanju, da svatko tko se zatekao u novovalnom Zagrebu donese svoju sitnicu, bedž, kartu za koncert, bilo što – navodi Črček. I on je izložio ulaznicu za Azrin koncert u Moši iz 1982., kao i fotografiju koju je ondje snimio.
Uz glazbenike i druge umjetnike, projekt su podržali Hrvatski telekom, Hrvatska glazbena unija, Hrvatsko društvo skladatelja i ZAMP, zagrebačka Turistička zajednica i Gradski ured za kulturu te niz tvrtki, među kojima MB Frigo, Velekem, Mick, Vrtni centar Gorica, Strojopromet, Mobile Expert, tiskara Novi Val, Print Studio Zinam, Ceh, koje su pomogle u opremanju kojima će se ekipa, ističe Črček, posebno zahvaliti. Logotip je djelo dizajnera Roberta Rebernaka, a za efektni, šareni, totalno novovalni izgled interijera zaslužan je dizajner i kipar Davor Antolić Antas. U vrijeme novog vala radio je scenografije za nastupe Haustora, Filma, Psihomodo popa, zaslužan je za izgled tematskih glazbenih večeri u Đuri i Kulušiću te dizajn interijera Lapidarija, Jabuke, kluba Fanatic, kafića Thalia...
– Kad me Aco upoznao s prijedlogom, oduševio sam se. Odmah sam kontaktirao Zorana Pezu koji se priključio autorskom timu. Htjeli smo izbjeći klasični muzejski postav s bijelim zidovima i predmetima te dobiti klupsku atmosferu novog vala. Zidovi su šareni, koristili smo življe boje koje su se u novom valu počele upotrebljavati u uređenjima klubova. Fotografije i plakati po zidovima nalijepljeni su ukoso i jedni preko drugih, kao što smo činili u ono vrijeme – opisuje Antas. Kada je Zagrebom drmao novi val, studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, svakodnevno visio pred Zvečkom i u Blatu, posjećivao performanse Toma Gotovca...
Rade, Toni, Ribica...
– Za mene je novi val počeo kad sam prvi put čuo Stray Cats i pjesmu Clasha "London Calling". Dotad smo imali Bijelo dugme i Parni valjak koji su nama mlađima bili omraženi jer su bili mainstream. Ma bilo je tih dana svega, bježanja od policije, seksa, dobrih tuluma... Najbolji su bili kod Mire Furlan. Nismo imali para pa smo zajedno kupovali ploče u Trstu, razmjenjivali ih. Vladao je duh zajedništva, pokrenula se lavina koju nisu mogli zaustaviti – prisjeća se Antas.
U muzeju će se održavati izložbe proslavljenih umjetnika i fotografa epohe, a ciklus će svojom uličnom fotografijom otvoriti legendarni Goran Pavelić Pipo, koji je u vrijeme novog vala bio novinar, fotograf i urednik u Poletu.
– Drago mi je da sam na njima zabilježio komadić vremena u Zagrebu. Zato je svaka fotografija dobila imena i godinu kada je uslikana. Oni koji su na njima, kad ih vide smiju se i vele mi "Kak sam bil' mlad, mršav i s kosom" – pripovijeda Pipo dok razgledavamo fotke.
– Vidiš ovu na Zdencu života, to su Rade Šerbedžija, njegova kći Lucija i sin Danilo. Ovaj tu, to vam je Toni Marošević, ikona zagrebačke gay scene i legenda 101-ice, gore na motoru, to je Manki, jedan od glavnih bajkera u gradu. A evo i Ribice, konobarice iz Zvečke – opisuje nam samo neke od aktera fotografija nastalih uglavnom na potezu između Kavkaza, Zvečke i Blata. U osamdesetima je mjesto nosilo naziv Duhanski put.
– Neki su ga zvali i Bermudski trokut jer su se ljudi ondje znali izgubiti. Svaki dan bi iz redakcije Poleta ili s terena išao onamo. Malo bih stajao pred Zvečkom, onda bih išao na par pića u Blato pa natrag vidjeti koga ima pred Kavkazom... Zvečka je bila mjesto gdje su se susretala dva svijeta, onaj boemski iz Blata i šminkerski iz Kavkaza – prisjeća se Pipo.
Nakon njega, u muzeju se nadaju da će svoje radove izložiti kultni fotografi poput Mije Vesovića, Andrije Zelmanovića, Jasmina Krpana, a u planu su i druga događanja.
– Cilj nam je da se stalno nešto događa, promocije knjiga i glazbenih izdanja, druženja, a razmišljamo čak i o stand upu na kojem bi se prepričavale zabavne anegdote iz Zvečke. Želimo da Muzej novog vala bude mjesto na koje ljudi neće doći samo pogledati stalni postav, nego družiti se, popričati, poslušati glazbu s ploča na gramofonu – kaže Črček. Raduje ga, dodaje, i to što, iako još nisu otvorili, svako malo netko navrati.
– Interes postoji, ljudi stalno dolaze, raspituju se kad otvaramo... A posebno nas veseli to što oni koji nam dolaze uglavnom imaju između 20 i 25 godina. Neki dan su nam bili klinci iz Slovenije i Makedonije. Ako je njima novi val zanimljiv, uspjeli smo u svom naumu – zadovoljan je Črček.
Ulaz na otvorenje je uz pozivnicu, a za građanstvo se Muzej otvara u subotu i radit će svakim danom od 11 do 21 sat
