Metropola broji više od pet tisuća ulica i oko 90 trgova te 60-ak parkova, od toga je 79 nazvano po braniteljima i generalima, odnosno herojima Domovinskog rata. Od ukupne brojke, junaci su dobili sedam trgova, 60 ulica i 12 parkova u 16 zagrebačkih gradskih četvrti. Dakle, jedino se u jednom kvartu ne nalazi ni jedna, a to je na području Gornjeg grada.
U tijelu nosio djelić granate
Odmah iza njega je Donji grad s jednim parkom posvećenim 100. zagrebačkoj vojnoj brigadi, kod Biankinijeve ulice. U zoni Podsljemena, pak, jedne su stube s imenom pripadnika Druge gardijske brigade “Gromovi” Dubravka Gregorina. Trnje se može pohvaliti da ima park 148. Vojne brigade te dio obale uz Savu nazvanu po trnjanskim braniteljima. U Podsused – Vrapču svoj je trg dobio Stjepan Sever kojemu je posmrtno dodijeljen čin pukovnika, a bio je časnik 101. brigade, čije ime u istoj četvrti nosi i park. Ulica Marija Babića u spomenutom kvartu, inače, dobila je naziv po prvom poginulom branitelju s Trešnjevke.
U Brezovici, na Črnomercu i u istočnom Novom Zagrebu po tri su javne površine posvećene hrvatskim vitezovima, baš kao i u Maksimiru. Na Trešnjevci ih je ukupno četiri, u zapadnom dijelu Novog Zagreba petero, u Stenjevcu sedmero, a iza njih je četvrt Peščenica – Žitnjak s njih devet te Sesvete s čak 14 ulica, trgova i parkova. Titulu “braniteljskog” kvarta odnijela je Dubrava, gdje je 21 javna površina nazvana po sudionicima Domovinskog rata, od čega je šestero junaka trg ili ulicu dobilo u Gornjoj, a 15 u Donjoj Dubravi.
Većina imena koje “žive” i dalje u dubravskim ulicama stanovali su upravo u tom kvartu, a njihovi suborci, članovi Udruge veterana 145. brigade Dubrava, oni su koji su zaslužni za gotovo sve inicijative imenovanja tamošnjih javnih površina pobraniteljima kao što su, primjerice, Tihomir Klobučar, Robert Tupek, Željko Jukić, Damir Vuzem, Božidar Dodig, Marijan Pajvot... Na popisu “heroja ulice” je i Rudolf Kolak, legendarni dragovoljac koji dan–danas živi u pričama koje je ostavio iza sebe. Vatreni je Dinamov navijač prošao sva ratišta od Novske do južnog bojišta, bio je i u redovima bojišnice generala Ante Gotovine.
Ni ne znajući, u tijelu je nosio komadić granate, i u svojoj 39. godini preminuo od zatajenja srca. Mnogo je hrabrih Zagrepčana poginulo za domovinu, a danas hodamo površinama nazvanim po njima. Jedan od njih je i Robert Močiljanin koji je u 20. godini poginuo kao “Tigar”, jurišajući na neprijateljski tenk iz Tovarnika. U armiji je postao nerazdvojan s devet godina starijim Marijanom Kornetom koji je krenuo u potragu za nestalim, kako su ga od milja zvali, Robijem, a njihovi su ih suborci dan nakon napada u Ilači obojicu pronašli mrtve, ležeći jedan pokraj drugog. Kao i dvojica najboljih prijatelja, samo na drugome mjestu, na prvoj crti bio je i general Blago Zadro iznimnih sposobnosti te karizme vođe koji nikad nije napuštao svoje suborce, već ih je predvodio. Veliki je vitez poginuo 1991. godine tijekom napada agresora, u kiši metaka koji su dolazili iz suparničkog mitraljeza. Njegov je najstariji sin Robert na Kupresu, nekoliko mjeseci nakon tate, položio život za rodnu grudu.
I žene među “mušketirima”
Među neustrašivim se “mušketirima” nalaze i žene, a jedna od najvećih heroina bila je Kata Šoljić, po kojoj je nazvan park na Trešnjevci. Ona je simbol patnje i stradanja hrvatskih majki jer je za domovinu dala svu četvoricu sinova – Niku, Ivu, Miju i Matu.
– Rat je na svima ostavio vječne posljedice, pa se zato našim istinskim junacima trebamo ponositi, a ne sramiti – rekao je Ante Tandara iz HVIDRA–e Grada Zagreba i nekadašnji pripadnik slavnih “Tigrova”, koji svoju ulicu imaju u Borovju. Ulica, trgova i parkova s imenima heroja Domovinskog rata u centru gotovo da nema, većina ih je u periferiji. Objašnjenje za to Tanadra vidi u smjeru u kojem se grad širio pa su paralelno s tim imenovane javne površine.
– Trebalo bi ih imati više u središtu, vrijeme je, pogotovo zato što još ima više od 1200 Zagrepčana koji su svoje živote dali za domovinu. Sjećanje na njih ne smije izumrijeti – kazao je Tandara. Njegove su želje da se još nekoliko velikih imena, koja smatra da su trenutačno “u sjeni”, vidi na tabli neke javne površine, poput imena generala Zvonimira Červenka koji je bio načelnik Glavnog stožera u “Oluji”, stožernog generala Petra Stipetića, pukovnika Marka Babića, prve zagrebačke civilne žrtve Ravena Čuvala, zapovjednika Predraga Matanovića, druge gardijske brigade “Gromovi”...
Nisam mislio, ali. Gornji grad je dom par glumaca, pjevača, starih bakica sa cuckima, otimatelja stanova iz 1945 i političara polu-dezertera. U takvoj četvrti očekivati braniteljsku populaciju, - bilo bi bedasto. Ima nas par dečkih koji smo bili, ali se po tom pitanju više ni ne javljamo, kad vidimo u što se taj kvart pretvorio. Ova usporedba sa Dubravom i dotepencima, nije u redu, jer tamo ljudi rade i stvaraju, a na Gornjem gradu ostale su samo interesantne povijesne lokacije, koje gadno plaćamo mi svi skupa kroz porez i prirez, a Bandićevi šoferi ih koriste za preprodaju kućica na Adventu i mlate pare, koje kasnije ulažu u političku kampanju kuma Joze Adventoze. Toliko o braniteljima, bili oni bosanci ili domicilni.