Stečajni upravitelj je protekle srijede izvijestio stečajnog suca da je nakon zadnje skupštine vjerovnika održane 18. rujna RH kao razlučni vjerovnik upisala založno pravo i na dio nekretnine u Ilici 6 na temelju sporazuma o isporuci roba Ravnateljstva za robne zalihe i o osiguranju novčane tražbine od 1999. godine, na iznos od 80 milijuna kuna. Stoga je za prodaju i tog dijela te nekretnine nadležan stečajni sudac. Na drugom, većem dijelu te nekretnine RH je prijavila razlučno pravo na iznos od 8,7 milijuna eura i Croatia osiguranje na 1,4 milijuna eura, te je sudac već ranije donio rješenje o prodaji.
VEZANI ČLANCI:
Stečajni upravitelj dostavio je i podatak da na dan 31. kolovoza ove godine knjigovodstvena vrijednost opreme u obje robne kuće iznosi 231.566,59 EUR-a, pri čemu su četiri vozila iz 2002. do 2010. potpuno amortizirana (nemaju knjigovodstvene vrijednosti) dok je za djela likovnih umjetnika naveo da je njihova knjigovodstvena vrijednost sigurno manja od tržišne, pa vještak navodi da bi vrijednost te imovine trebali procijeniti ovlašteni vještaci za vozila i umjetnine. Na zalihama je 2. rujna u obje robne kuće bila roba vrijedna po nabavnim cijenama 5.857.694 eura (2,4 mil. eura FIX roba, a 3,4 roba za komisijsku prodaju). Ove je godine Nama prosječno imala 288 zaposlenih, kojima je za mjesečnu plaću od lipnja do kolovoza prosječno isplaćivano oko 360.000 eura. Zbog zabilježbe RH ni Robna kuća Nama na Kvaternikovom trgu neće ići u prodaju prikupljanjem ponuda jer je sada opterećena razlučnim pravom RH pa je način prodaje određen zakonom.
Prodaja je opterećena još jednom zabilježbom. Radi preventivne zaštite Name u Ilici 4-6 (i Radićevoj 1) upisana je zabilježba Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba od 4. kolovoza ove godine dok se ne donese rješenje o utvrđivanju kulturnog dobra, a najduže četiri godine od dana donošenja rješenja. Naime, najstariji pisani izvori zgradu u Ilici 4 spominju 1710. godine. Od 1837. tu je bila gostionica sa svratištem "K caru austrijanskomu". Nakon dogradnje 1865. za vlasnika Emanuela Priestera po projektu arhitekta Franje Kleina s reprezentativnim bogato dekoriranim pročeljem objekt mijenja ime u "Hotel k caru austrijanskomu", detaljno je u rješenju Gradskog zavoda rekonstruirana povijest zgrada. Bečka trgovačka tvrtka Kastner & Öhler koja u Zagrebu posluje od 1879. preselila je iz Ilice 50 u Ilicu 4 gdje preuređuje hotel s trgovinom u prizemlju po projektu Gjure Carneluttija.
Od siječnja 1911. poznato je da će na mjestu hotela biti "moderna trgovinska kuća" slična bečkom Gerngrossu, te je u jesen te godine otkazan najam hotela ugostitelju Gjuri Zeitelbergeru. Opsežna adaptacija hotela povjerena je 1913. arhitektu Ignjatu Fischeru koji dvorišta pretvara u prostrane dvorane natkrivene dvovodnim ostakljenim krovištima, ojačavajući postojeću konstrukciju nosačima od opeke u cementnom mortu i uklanjajući dvorišne zidove kako bi katove na mjestu nekadašnjih hotelskih soba otvorio galerijama prema središnjoj velikoj dvorani u koju smješta reprezentativno trokrako stubište, kreirajući tako prostor tipičan za sve velike trgovačke kuće na početku 20. stoljeća, i kako dnevni tisak navodi, u stilu velebnih Waarenhausera u Beču i Berlinu, obrazlaže se u rješenju i nastavlja: "Oplemenjujući raskošnu secesijsku opremu interijera elementima narodnog stila, ispod ostakljenih krovišta Fischer izvodi vitraje sastavljene po nacrtima starih narodnih marama, a ograde galerija u mat zlatnoj boji jedinstvena su reinterpretacija motiva s narodnih čipki i vezova.
VEZANI ČLANCI:
Nakon Prvog svjetskog rata tvrtka Kastner & Öhler uvodi novitet u trgovačkoj praksi omogućivši kupcima slobodno razgledavanje roe na policama i samoposluživanje koje će u narednim godinama postati trend u svjetskoj trgovini. Robna kuća Kastner & Öhler današnji je vanjski izgled dobila 1928. godine, kada je, prilikom nadogradnje trećeg i četvrtog kata te adaptacije postojeće zgrade 1926. – 28. godine, u potpunosti izmijenjeno njezino pročelje prema projektu austrijskog arhitekta Alfreda Kellera. Radove adaptacije i nadogradnje ponovno izvodi građevno poduzeće Braća Carnelutti, uz nadzor Ignjata Fischera. Tom je prilikom uređen i novi ulaz – predvorje robne kuće s modernim izlozima uklopljenim u lukovima rastvoreno prizemlje – trgovački trijem.
Art-déco stilizacija pročelja izvedenog u kamenu, inspiriranog arhitekturom njemačkih trgovačkih kuća, naglašene je simetričnosti i vertikalnosti sa stiliziranim pilastrima i usitnjenim visokim prozorima koji se u nizu protežu kroz katove vizualno ih povezujući u jednu etažu, lukovima u prizemlju i naglašenim polukružnim erkerima. Tu je 1782. bila prizemnica, krčma sa svratištem "Kruni", od 1868. "K ugarskoj kruni" do 1890/91., kada je po projektu Kune Waidmanna na njezinu mjestu izgrađen Hotel Grand u vlasništvu Lavoslava Schwartza.
"Do danas očuvano pročelje jednog od prvih hotela u Zagrebu, sa šest prozorskih osi i centralno smještenim rizalitom koji završava zabatom, ponešto se razlikuje od prvobitnog projekta. (...) Na sjevernom kraju parcele sačuvan je do danas mali vrt koji se proteže do Zakmardijevih stuba. U prizemlju uličnog dijela zgrade bili su smješteni dućani, u dvorišnim krilima restoran, gostionica i sobe za poslugu, a na katovima hotelske sobe. Manje adaptacije istočnog dvorišnog krila izvedene su 1922., a 1931. u prizemlju zapadnog dvorišnog krila kavana je preuređena u kino-kazalište Central prema projektu ovlaštenog graditelja Ašera Kabilja. Prizemlje na uličnom pročelju 1934. otvoreno je izlozima prema projektu arh. Stjepana Planića".
Jednokatnica u Radićevoj 1, koja zasad neće ići u prodaju zbog zahtjeva za povratom, vidljiva je na veduti Zagreba iz 1780. godine. Vidljiva je i na planu Zagreba iz 1864. i najstarijim sačuvanim nacrtima iz 1866. Novi vlasnici zgrade Vilim Lebinec i Oskar Beck 1930. adaptiraju zgradu za svoju trgovinu Lebinec i drug po projektu graditelja Lava Ebenšpangera. Za iste vlasnike 1934. na mjestu zapadnog dijela kuće sagrađena je četverokatnica s izdvojenim volumenom kružnog stubišta, oblikovana u duhu moderne prema projektu arh. Stjepana Planića; radove izvodi građevno poduzeće Kaiser i Šega.
Za drugog svjetskog rata NDH 1942. razvlašćuje Franju Öhlera i njegov udio prodaje Josipu Grgiću pa tvrtka do kraja rata posluje pod nazivom Kastner i Grgić. Nakon rata 1945. robna kuća postaje državno pa onda društveno vlasništvo. Trgovinska radna organizacija Narodni magazin, skraćeno Nama, u Ilici 4-6 otvorena je 6. prosinca 1945. godine. Prostori u Ilici 6 tada se djelomično povezuju s prodajnim prostorom u Ilici 4, dok se veći dio prostorija preuređuje za urede, garderobe, radnički restoran, sindikalnu dvoranu, skladišta i instalacijske pogone. Zgrada u Radićevoj 1 spojena je s iličkim zgradama 1947. i od tada se prodajni prostori protežu kroz tri zgrade. Nama je imala 17 podružnica u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu i do 1980. postao je vodeći trgovački lanac "na ovim prostorima".
U razdoblju od 1954. do 1963. izvedene su unutrašnje preinake po projektima Aleksandra Freudenreicha. U zgradi u Ilici 4 je 1954. izvedeno novo, dvostruko, silazno i uzlazno stubište, niz teretnih i osobnih dizala, a 1962. uz lijevi (zapadni) zid prvi put su u robnoj kući postavljene prve pokretne stepenice u Zagrebu (samo uzlazne za prvi i drugi kat) te je 1963. uklonjeno glavno dizalo nekoć smješteno u središnjem dijelu uz ulazni prostor. Prizemlje je adaptirano 1963. U Ilici 6 je uređena sindikalna dvorana u prizemlju, nadograđen međukat, drugi kat i stubište na sjeveroistočnom dijelu zgrade te treći kat nad južnim dijelom dvorišnih krila. Šezdesetih godina 20. stoljeća projektirano je grijanje i klimatizacija za sve tri zgrade. Nakon radova unutrašnjeg uređenja 1981. po projektu arh. Branka Silađina, Mihajla Kranjca i Berislava Šerbetića interijer je preuređen 1997., kada je ugrađeno novo panoramsko dizalo na mjestu glavnog dizala uklonjenog 1963. godine.
VEZANI ČLANCI:
Zaključno, Gradski ured u obrazloženju svoga rješenja navodi: "Prenamjenom i rekonstrukcijom svratišta/hotela u Ilici 4, zahvaljujući bečkim trgovcima Kastneru i Öhleru, Zagreb je 1913. – 1928., prateći svjetske trendove, na ovoj lokaciji u najužem gradskom središtu dobio prvu modernu robnu kuću secesijske, odnosno art-déco stilizacije, čija je trgovačka djelatnost opskrbe robom široke namjene, usprkos kasnijim vlasničkim promjenama i građevinskim zahvatima prilikom proširenja na susjedni Hotel Grand, Ilica 6 i trgovinu u Radićevoj 1, opstala više od 140 godina.
Ova reprezentativna, prva zagrebačka robna kuća čije je iličko pročelje jedino zagrebačko ostvarenje bečkog arhitekta Alfreda Kellera, značajno je djelo u bogatom opusu arhitekta Ignjata Fischera u kojem je, vješto iskoristivši postojeću strukturu, koristeći tehnološke inovacije vremena i poštujući pravila novog arhitektonskog tipa, objedinio elemente tradicijske umjetničke baštine i art-déco stilizacije". Zgrada Name značajno je djelo u topografiji zagrebačke arhitektura i jedna od prepoznatljivijih iličkih građevina koja svojim izgledom i trgovačkom namjenom čini dio identiteta početka Ilice, najpoznatije trgovačke ulice u samom centru Zagreba, čiju je specifičnu namjenu potrebno očuvati na predmetnoj lokaciji. Zato se predmnjeva da te tri zgrade imaju svojstvo kulturnog dobra, stoga je doneseno rješenje o njihovoj preventivnoj zaštiti dok se ne donose rješenje o kulturnom dobru, najkasnije do 22. siječnja 2028. godine.
Vrlo veliko i važno pitanje za Zagreb. Očito smo ispod razine gradova koji mogu imati robne kuće u starom stilu. Ako se ide na komercijalne kupce onda se najbolje može očekivati očuvanje vanjskog izgleda tj fasade. Secesija Name u Ilici je puno impresivnija iznutra nego izvana. Ako se odluči na kupnju od država / grad onda ćemo imati i daljnje troškove, no u tom slučaju bi Zagreb mogao dobiti impresivan muzej, izložbeni prostor. Možda npr Prostor za civilna vjenčanja koji bi bio al pari s prostorima za crkvena vjenčanja. Kvatrić bi bio idealan za civilna vjenčanja sa svojom modernom arhitekturom i lijepim prostorom ispred.