Bilo je to jedne godine krajem 19. stoljeća kada je stanoviti D. W. Klein uočio frekventnost pješačkog prometa po Bregovitoj ulici. Ispalo je da broj Zagrepčana koji dnevno svladaju 165 stuba do Gornjega grada i te kako opravdava izgradnju prijevoza. Doista se više ljudi penjalo današnjom Tomićevom nego Mesničkom ili Radićevom, koja se tada zvala Duga ulica.
Klein je smatrao da je idealan prijevoz za takav uspon i udaljenost uspinjača poput one iz Budimpešte. Gradski su oci ideju smatrali zanimljivom te Kleinu dali koncesiju na 40 godina. Ugovor je potpisan 12. prosinca 1888. godine, a radovi su počeli 6. svibnja 1889. godine. Slika lijevo datira upravo iz te godine, a preuzeta je iz Facebook-grupe “Zagreb kakav je bio nekada”.
Zagrebačka je uspinjača sa svojih 66 metara bila najkraći takav prijevoz možda i u svijetu, no dala je Zagrebu poseban štih, atrakciju koja se održala do danas. No, nije sve išlo bez problema. Prva je probna vožnja završila na neslavan način, kada se glavni ležaj stroja praznih kola istrgnuo s temeljem. No, dvadesetak dana poslije, 14. ožujka 1890., obavljena je i prva uspješna testna vožnja. Iako su gradski oci za samo dva dana dali Kleinu građevinsku dozvolu, čini se da nisu dijelili posebno oduševljenje njezinim pokretanjem. Uspinjača službeno počinje raditi 8. listopada 1890. bez posebne svečanosti. Čudno, s obzirom na to da je bila riječ o jednom od modernijih strojeva koje je Zagreb vidio.
Bila je to uspinjača na parni pogon s dvije kabine. Putničke su kabine bile razdijeljene u dva razreda, a prvi je, jasno, gledao na Grič. Kao trajni oblik prijevoza uspinjača je uspostavljena 23. travnja 1893. Zanimljivo, godinu je starija od konjskog tramvaja. Nije osječki poduzetnik bio osobite sreće s uspinjačom. Slab povrat uloženog već ga je nakon dvije godine nagnao da je prepusti tvrtki Ganz. Jedan bi od razloga mogao biti slaba funkcionalnost pa je uspinjača dobila i nadimak – zapinjača. Devet je mjeseci trajala rekonstrukcija, ali ni to nije bilo dovoljno da osigura profit privatnim poduzetnicima pa 1928. prelazi u ruke Grada Zagreba. Njome sada upravlja Zagrebački električni tramvaj koji je modernizira te ona 1934. konačno dobiva i električni motor.
