Tko se jednom useli u najveću zgradu u Zagrebu, teško ju napušta.
Tako tvrde oni koji u njoj žive otkako je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgrađena. "Grad u malom" – naziv je koji Mamutici daju zbog njezinih pet tisuća stanovnika. Toliku naseljenost nemaju niti mnogi hrvatski gradovi. Rađale su se ondje mnoge ljubavi, no rijetkost je da se iz njih izrodilo nekoliko generacija. Ranko i Tatjana Sarajlić "navukli" su se na život u grdosiji još 1976. godine. Tada je, naime, počelo useljavanje u betonku od 100 tisuća četvornih metara.
Sve obave na platou
– Tada je Travno bilo periferija, bili smo okruženi kućama i seoskim imanjima, a u današnje Dugave i Sloboštinu išli smo kao djeca krasti kukuruz – priča Ranko Sarajlić, koji se u Novi Zagreb doselio s Peščenice. Iako je tada živio na 13. katu, a današnja supruga Tatjana deset katova ispod njega, prohodali su na noćnom ribolovu – na Kupi.
– Znali smo se i prije, ali smo bili samo na "bok". Sada smo u braku trideset godina – dodaje Tatjana Sarajlić, razjašnjavajući da i ona u zgradi dugoj oko 240 i visokoj 60 metara živi otpočetka. Danas se nikad ne bi iselili – većinu stvari koje im trebaju mogu obaviti upravo na platou, gdje u 24 lokala posluju banke, pošta, trgovine prehranom, drogerije, mljekara, fotostudio, ljekarna, pekarnica, kladionice, kafići, automat-klub, trgovine odjećom i čarapama, mjenjačnica, frizerski salon, liječnica... U blizini su škola, vrtići, bazen... Na klupicama se igra šah, karta, a i boća na obližnjim boćalištima.
– Kao djeci, glavna zanimacija nam je bio nogomet, koji smo igrali na današnjem parkiralištu – govori Ranko Sarajlić, koji sa suprugom i mlađom kćeri Tenom živi na 18. katu, na kućnom broju 47, dok "ulaz do" živi starija kćer Tiana, sa suprugom Alenom i djecom Anjom i Lukom.
– Nekako je ljepše kad smo svi na okupu – kažu supružnici Sarajlić, koji su kćeri bez straha od najranije dobi puštali same u školu.
– Do vrtića i škole ne treba se niti prelaziti cesta – kaže njihova kći Tena, dodajući kako roditelji mogu birati između tri vrtića koji su vrlo blizu jedan drugome.
U slučaju rata bolnica
Plato je i generaciji devedesetih bio omiljeno mjesto igre, a ondje je danas i glavno mjesto kulturnih zbivanja u kvartu – Kulturni centar Travno. Mamutica je, da je bilo po Miroslavu Kollenzu koji je osmišljavao urbanistički plan novozagrebačkog naselja Travno, trebala dobiti ime – Tratinčica.
– Po statici, Mamutica je i najjača zgrada u Zagrebu. Samo ona i Super Andrija mogu izdržati potres od 9 stupnjeva. A u slučaju rata predviđeno je da bude bolnica zbog ogromnog agregata koji stoji unutar zgrade – kaže Ranko Sarajlić.
Da, živio sam u toj zgradi 30 godina i roditelji žive još u njoj . Jako kvalitetno napravljeno i uz normalno održavanje stanovi su još u solidnom stanju. Tko se može priviknuti na tako veliku zgradu i toliku masu ljudi na malom prostoru sve preporuke! Praktički sve što ti treba je u krugu 200 metara!