Visoka 12. Kuća bogate povijesti.
U kojoj se određivao smjer hrvatske politike. Spojila je ona dvije ugledne plemićke obitelji. I to Kukuljević Sakcinski te Vancaš. Najpoznatiji član Kukuljevića – Ivan, živio je, piše u povijesnim knjigama, u kući na broju 10. No, još postoje potomci koji će reći kako je moguće da je prebivao i u ovoj kući. Čuva se tamo obiteljsko stablo koje je rukom pisao Ivan Kukuljević Sakcinski, ali i njegovi dnevnici iz mladih dana. A mnogo je još detalja i uspomena ostalo iz doba kada su se tamo okupljali znameniti članovi Ilirskog pokreta. Da kuća još uvijek “diše” starinskim štihom pobrinuo se Borivoj Korejzl, prapraunuk Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji se okružio uljima na platnu predaka.
Gosti i Gaj, Vraz, Lisinski...
Stoji tamo i slika Josipe pl. Vancaš, poznate kao “majčice Ilira”, koja je zajedno sa suprugom Aleksom, tadašnjim ministrom zdravstva u Beču te suosnivačem današnje Matice hrvatske, iste goste koji su se okupljali kod Kukuljevića ugošćivala u svom stanu u Opatičkoj 21.
– Dolazili su tamo i Ljudevit Gaj, Dimitrije Demeter, Stanko Vraz, Petar Preradović, Vatroslav Lisinski, Ivan Mažuranić, Josip Juraj Strossmayer... Dio njihove ostavštine prešao je u Visoku 12 ženidbom. Moj djed, Franjo Kukuljević, oženio je pranećakinju “majčice Ilira”, i tako su se spojile dvije obitelji – priča Borivoj Korejzl, dok sjedi u namještaju starom preko stotinu godina. No i većina uporabnih predmeta iz toga su doba. Ili stariji. Na zidu je izvjesio i sablje te puške s kojima su se borili njegovi preci. Pazi B. Korejzl da je sve na svome mjestu i u tzv. “zelenom salonu”, odmah pored današnje dnevne sobe, gdje su poznati Ilirci ispijali kave. I uživali u duhanu.
Pripremao prvi hrvatski govor
- Svatko je imao svoju vlastitu lulu – kaže B. Korejzl. U Opatičkoj kod Vancaševih su, pak, uvijek bili dočekani kavom po vlastitu ukusu jer se u kući nalazilo dvanaest strojeva za kuhanje kave. Jedan od podsjetnika na to doba je i originalna pjesma od četrdesetak redaka koju je pjesnik Ivan Trnski posvetio Josipi Vancaš, a koja uokvirena stoji na zidu u dnevnoj sobi Borivoja Korejzla.
- U muzeju je tek replika. Iz pjesme se da zaključiti koliko su je poštovali, posebice u stihu “hvala ti od neba tja do zemlje Hrvatici takoj”. Trnski joj se potpisuje kao “tvoj i Božji” – dodaje B. Korejzl. Moguće je da se Kukuljević upravo tamo pripremao za prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843.
A Gaj i Mažuranić mu sugerirali što promijeniti, razmišljajući i gledajući baš kroz prozor te kuće. Pogled se puno promijenio od toga vremena. Jedino je kuća ostala ista. Koja bi puno više odala samo da zidovi mogu pričati...
čiju periku nosi? Od Stanka Vraza ili od Gaja?