Zdravstvena zaštita žena, zaštita od diskriminacije na tržištu rada i zaštita žena od nasilja tri su prioritetne politike stranke Možemo! za unaprjeđenje ravnopravnosti žena, a predstavile su ih povodom sutrašnjeg Međunarodnog dana žena predsjednica saborskog kluba Sandra Benčić, zastupnica Ivana Kekin i Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića.
Danijela Dolenec istaknula je uvodno kako se ekonomska nejednakost žena u najvećoj mjeri može pripisati dva faktora: ogromnom rascjepu u implementaciji prava na zaštitu žena od nasilja u obitelji, seksualnog uznemiravanja i femicida u praksi, u odnosu na formalnu pravnu zaštitu, i drugo, na činjenicu da na žene pada najveći dio neplaćenog rada, koji se najviše odnosi na brigu za djecu. Adresirajući upravo te teme, Dolenec je najavila financiranje programa osposobljavanja i stjecanja kvalifikacija za zanimanja, koje će Grad Zagreb ove godine početi financirati za žene žrtve nasilja, u stopostotnom iznosu.
Drugi dio tog programa podrške ženama je osiguravanje stanova za žene žrtve nasilja na korištenje skloništima na području grada Zagreba, kako bi se olakšalo ekonomsko osamostaljenje, što je bitan korak prema punoj samostalnosti u životu nakon izlaska iz nasilnog odnosa. Grad Zagreb je ustanovi Duga dodijelio dva stana na korištenje za tu svrhu.
“Ekonomski neovisna žena ima puno bolju poziciju za napustiti nasilan odnos i nastaviti život bez nasilja, bez straha za vlastiti život i život djece”, naglasila je.
Što se tiče neplaćenog ženskog rada, Grad Zagreb provodi povijesno velika ulaganja u ubrzanu izgradnju vrtića; prošle godine otvorena su četiri, ove godine ih namjerava otvoriti deset. Unutar godine dana Grad Zagreb zaposlio je 502 ljudi u gradskim vrtićima, i višestruko podigao materijalna prava zaposlenika.
“Osigurali smo da u vremenu inflacije cijene vrtića ne rastu i možemo s ponosom reći da su vrtići u Zagrebu među najjeftinijima u cijeloj Hrvatskoj – oko 50% roditelja vrtić plaća između 0 i 40 EUR. Cilj nam je kroz nekoliko godina postići da doslovno svaka obitelj može sa sigurnošću znati da može upisati svoje dijete u vrtić”.
O zdravstvenoj zaštiti žena govorila je Ivana Kekin.
“Žene u najvećem dijelu Hrvatske danas ne mogu ostvariti pravo na bazičnu skrb za reproduktivno zdravlje”, upozorila je Ivana Kekin: “Primarna skrb za reproduktivno zdravlje žena izrazito je nedostupna, nema dovoljno ginekoloških timova, oni koji rade debelo premašuju adekvatan broj pacijentica i sve navedeno dovodi do toga da je velik broj žena primoran osnovnu preventivnu i dijagnostičku skrb, dakle godišnji papa test i ginekološki pregled, obavljati u okviru privatne prakse što je skupo i mnogim ženama u potpunosti nedostupno”.
Naglasila je i kako je priziv savjesti u ginekološkoj struci poprimio razmjere epidemije, pa tako gotovo 60 posto zbog čega je u mnogim dijelovima zemlje pobačaj dostupan samo na papiru, a ne i u praksi. To tjera žene da odlaze prekid trudnoće obaviti o vlastitom trošku u druge države.
Umjesto takvog stanja, zastupnice Možemo! najavile su sljedeće mjere unaprjeđenja zdravstvene zaštite žena na nacionalnoj razini: osiguravanje dostupnosti skrbi za reproduktivno zdravlje žena na primarnoj razini zdravstvene zaštite, kroz raspisivanje specijalizacija i osiguravanje mobilnih ginekoloških timova za dijelove zemlje u kojima je skrb nedostupna.
Zatim, Možemo najavljuje osiguravanje dostupnog, sigurnog i besplatnog prekida trudnoće svim ženama kojima je isti potreban, kao i osiguravanje dostupnosti menstrualnih potrepština u obrazovnim i javnim ustanovama radi smanjenja menstrualnog siromaštva, na nacionalnoj razini.
Žene su u Hrvatskoj i dalje slabije plaćene od muškaraca za isti posao, većinski rade u sektorima sa slabije plaćenim i nesigurnim radnim mjestima, daleko ih je manje na upravljačkim pozicijama, a obavljaju i tri puta više neplaćenog kućanskog rada, skrbi za djecu i potrebite. Zbog toga se s godinama povećava i jaz u plaćama, što na kraju rezultira time da su starije žene e skupina koja je u najvećem riziku od siromaštva, podsjećaju.
Slijedeći praksu koju provodi u Gradu Zagrebu, Možemo! i za nacionalnu razinu najavljuje provedbu politika usmjerenih na ravnomjernu raspodjelu rada i skrbi: izgradnju vrtića i širenje dostupnosti predškolskog odgoja, skrbi za starije i nemoćne kroz izgradnju domova za starije i usluga u zajednici te razvoj usluga za osobe s invaliditetom kako posao skrbi ne bi (p)ostao neplaćeni rad žena.
Benčić je posebno govorila o politikama za zaštitu žena od nasilja, te najavila osiguravanje financijske, psihološke, pravne, stambene i zdravstvene pomoći ženama žrtvama nasilja, izgradnju i financiranje skloništa za žene žrtve nasilja, telefonskih linija za pomoć, te izmjene zakonodavstva s ciljem privedbe učinkovitih i pravovremenih istraga i sudskih postupaka u slučajevima nasilja nad ženama.
Govoreći o sudskoj praksi u slučajevima nasilja nad ženama, podsjetila je na činjenicu da su u presudama prečesto tumačenje presude bude takvo da ispada da su žene krive za nasilje nad njima. Također, istaknula je i nužnost uvođenja i provedbe preventivnih programa za zaštitu žena od obiteljskih nasilnika, kao što su edukacija u obrazovnom sustavu, obvezni programi rehabilitacije za nasilnike i procjene opasnosti od daljnjeg nasilja za žrtve.
Ne znam što je vama i crvenim vragovima i sekte nrmremo "osmi mart"? U Hrvatskoj je osmi ožujka Dan žena.