Cijeli je “put” trajao godinama, potrebno je bilo bezbroj sastanaka i dogovora, a neki su od svega odustali u posljednji trenutak. Bilo je tu ponekad i neugodnih riječi, no do konsenzusa između susjeda ipak je došlo pa su se pripremili dokumenti i izvadio kredit, a posljednjih mjeseci kod ulaza kućnog broja 26 zgrade u Ulici Antuna Stipančića na Jarunu zdušno se radi na instalaciji dizala. No, lift koji dobiva ovaj ulaz prije bi se mogao naći u kakvoj državnoj instituciji nego u stambenoj zgradi jer u njega neće moći ući bilo tko, već isključivo oni stanari koji su ga, u konačnici, i platili.
Suglasnost potpisalo 60%
– Od 31 stana, koliko ih ima zgrada, lift namjeravaju koristiti stanari samo njih 11, uglavnom na višim katovima, a drugima nije potreban. Pa smo se među sobom dogovorili da ga će platiti nas 11 suvlasnika, a samo mi ćemo ga moći i koristiti. Imat ćemo karticu koju ćemo prisloniti da bismo mogli u njega ući, a nećemo moći krenuti dok se također ne prisloni kartica – objašnjava predstavnik suvlasnika Darko Ožvald.
Dizalo vrijedno 390 tisuća kuna, koje će moći primiti četvero ljudi, zaustavljat će se, osim toga, između katova, odnosno na podiju koji dijeli prvi i drugi, drugi i treći te treći i četvrti kat. Stanari će odatle do svojih stanova morati koristiti stube prema gore ili dolje.
– Platili smo ga tako da je njih četvero odmah u cijelosti dalo svoj dio ukupnog iznosa, a za nas preostalih sedam, prema ugovoru potpisanom s Gradskim stambeno-komunalnim poduzećem, iznos kredita će biti nadodan na našu mjesečnu pričuvu – prepričava nam dalje Ožvald, koji je još 2017. godine pokrenuo inicijativu za ugradnju dizala.
Zgrada ima nekoliko umirovljenika kojima je teško nositi, primjerice, namirnice sve do trećeg ili četvrtog kata, a među susjedima je i osoba s invaliditetom, kojoj je teško kretati se zgradom. O ugradnji dizala zato se govori već dugi niz godina, a realizacija projekta, ističe Ožvald, nije bila lagana misija. Održavao je sa susjedima sastanke, pripremao PowerPoint prezentacije o tome zašto je lift dobra stvar ne samo za udobnost života već i cijenu stanova u zgradi, ubacivao ankete u kasliće...
– Dizalo nismo mogli ugraditi bez suglasnosti barem 51 posto suvlasnika, s obzirom na to da je jedan od susjeda osoba s invaliditetom. U suprotnom, potrebno bi bilo dobiti potpis baš svakog od 31 vlasnika stana u zgradi. Na kraju je suglasnost za ugradnju dizala potpisalo oko 58-60 posto. Mogli smo ići dalje, no kako neki iznajmljuju stan i nisu htjeli dolaziti samo radi toga, nismo – objašnjava Ožvald.
Kredit uz čekanje GSKG-a
Mnogi isprva nisu namjeravali pristati jer nisu htjeli sudjelovati u trošku za nešto što im ne treba, no kad su shvatili da suglasnost za ugradnju dizala ne znači da će ga morati platiti, stvar je išla brže. Neki su bili motivirani dobrosusjedskim odnosima, a druge je privukla činjenica da će im zbog toga vjerojatno znatno porasti cijena stana odluče li ga prodati ili iznajmiti. Treći su, naravno, bili oni kojima je ustvari i potreban.
– Potpisala sam jer živim s ljudima kojima je dizalo nužno. Moramo se međusobno podržati i biti jedan drugome u pomoći – svoju motivaciju objašnjava Zvjezdana Špacir Prskalo. Ana Ledinski pak pristala je jer se, kaže, i njoj u prizemlju jednog dana nešto može dogoditi.
– Odnosi moraju ostati dobri – govori.
No, složiti se da će se lift instalirati, ispostavilo se, jedna je stvar, a pristati ga i platiti posve druga. Tako je na financiranje radova isprva pristalo njih 17, da bi brojka pala na 14, a zatim na 11. Susjedi su pokušali dobiti sredstva iz fondova Europske unije, no to nažalost nije bilo moguće jer otvorenih natječaja nije bilo. Zatim je trebalo izraditi projektnu dokumentaciju i pronaći pravo dizalo za njihov ulaz.
– Obratili smo se svim velikim proizvođačima, no problem je u tome što oni ne rade liftove po mjeri, a nama je zbog dimenzija ulaza trebao takav – prepričava Darko Ožvald. Posljednji korak prije samih radova bio je dogovor s GSKG-om oko kreditiranja, a da dobiju od njih odgovor, stanari su čekali puna četiri mjeseca.
– Tu nismo bili posve zadovoljni jer smo im se javili još u studenom i zvali ih nebrojeno puta, no u ožujku smo konačno dogovorili kredit i mogli krenuti s radovima koji također idu sporo, ali bi trebali biti dovršeni u sljedećih nekoliko mjeseci – zaključuje predstavnik stanara. •
Nekad je dobro imati lift i do 1. kata, a kamoli za više katove. Sirotinja je tako nekada gradila zgrade bez liftova i do 5 katova, bilo je važno imati stan, a bili su nekada i mladi pa nisu o tome niti mislili, a sada su ostarili i eto ti problema. tarci se trebaju preseliti u niže katove, a mladi nek se penju na treći, četvrti kat..