Pješaci smo svi. Neki manje, neki više. Ovisno o prilikama i motivima. Osobno, već godinama pješačim svaki dan.
Na posao i s posla. Po zagrebačkim ulicama “gazim” u sva godišnja doba. Hodam i kada lijeva kiša, i kada prži sunce, i kada vije snježna mećava, i kada vitla vjetar, i kada lipe cvatu pa si priuštim uličnu aromaterapiju...
Za svaku od tih prilika opremim se svime što mi omogućava što ugodnije i sigurnije hodanje. No, kada kiši, imam problem. Veliki problem. I nije problem u kiši ma kako ona jako pljuštala. Problem su mi neobazrivi, sebični vozači, zbog kojih sam i jučer toliko bjesnjela da je malo nedostajalo da nekome u auto “zafitiljim” barem kišobran. I nisam bila jedina. Jučer su neki zbog nepažljivih vozača tako kleli i psovali da to i nije za citiranje.
A zašto? Zato što i kada, zaštićeni kišobranom, hodate nogostupom, u trenutku bivate smočeni od glave do pete jer vas zbog jurećeg automobila pošprica, točnije zapljusne, “otušira” i “opere” voda s ceste. Evo, da riječima oslikam konkretnu situaciju.
Nekoliko pješaka jučer izjutra hodalo je nogostupom jedne od u lica u blizini Maksimira, no na nekoliko mjesta, očito zbog začepljenih odvoda, cesta je doslovno plivala u vodi. Vidljivo je to bilo svakome.
I dok nije bilo auta, pješaci nisu imali briga. No, čim bi čuli zvuk nadolazećeg automobila, podilazila bi ih jeza jer, unatoč tome što si svi vozači mogli vidjeti da nailaze na pravo jezero na cesti, a da su na nogostupu pješaci, nikome od bezobzirnih vozača nije padalo na pamet malo usporiti vožnju. Štoviše, kako je pred njima bio ravan komad ceste, “opalili” bi po gasu pa, kada su jureći prolazili kroz “jezero” na cesti, pravi slap vode ispod kotača njihovih automobila nas pješake “oprao” bi do kože. Ne pomažu tad ni kišobrani.
Da cijela ova situacija bude još gora, brzinu uglavnom nisu smanjili čak ni oni sljedeći vozači koji su savršeno vidjeli što je pješacima na nogostupu učinio vozač ispred njih. Valjda su mislili – iako su već mokri. I zato, vozači, budite obazriviji kada kiši.
neka matan miki ode u podvožnjak na miramarskoj. kada se sjure niz ulicu iz smjera mihanovićeve ispod nadvožnjaka 20 m dužine stoji voda šiurine 50 - 100 cm i kad ta zapljusne val vode nema teorije da se spasiš. odvodnini kanali nisu vjerojatno čišćeni od 1945 al iima most zaljubljenih na kojem još nisam vidio nikoga od "otvaranja!"