Onaj tko je rekao da su zanati u Zagrebu nestali, pogriješio je.
Jednom mjesečno u kafiću Booze&Blues u Tkalčićevoj je Krafteraj, predstavljanje mladih zagrebačkih obrtnika koje moderira Đelo Hadžiselimović, i sam majstor TV zanata. Ekipa iz Krafteraja pronašla je u Zagrebu već desetak mladih koji žive ili ostvaruju ozbiljniji prihod od zanata. Među njima su i Duško Ilijević, Karlo Ban i Robert Bašić.
– Bavim se izradom unikatnih, "tailor made" bicikala. To su po narudžbi složeni i nerijetko motorizirani bicikli s moto-hibridnim pogonom – kaže Duje, koji i sam desetak godina vozi takav bicikl.
– Posao prerasta kapacitete, klijenti su sa skoro svih kontinenata, od studenata, do menadžera, tvrtki... Cijene počinju od 20.000 kuna. Da bih izradio najskuplji model,personaliziranih po želji kupca treba mi i do godinu dana – govori Ilijević, po struci odgojitelj. Za izradu proizvoda surađuje sa specijaliziranim radionicama, a sjedište obrta mu je u stanu na 12. katu, gdje smišlja i, npr., dodatke za oldtajmere.
Slučaj koji je odredio posao
Karla Bana za zanat je inspirirao slučajan običan događaj – netko je predugo ostavio žarač u roštilju pa se žarač usijao. Što bi se moglo učiniti s takvim komadom čelika? Kuhinjski nož!
– Izrađujem noževe po uzoru na japanski santoku. Nisam izmislio ništa nova, u Italiji imate tisuće kovača poput mene, kaže Ban, koji noževe izrađuje u preuređenom starom gospodarskom objektu u Zagorju.
– Nije lako izraditi jedan santoku, izrada noža najzahtjevniji je dio kovanja, morate se razumjeti i u druge materijale, a nijedan nož nije isti, ne samo zbog želja kupaca, svaki kovač ima svoj stil izrade. Većinom su to kuhinjski noževi koje kupuju i profesionalni kuhari i amateri. Najviše prodajem strancima, no sve više ljudi i u nas cijene kvalitetan nož – kaže Karlo. Zagrebački inženjer strojarstva ovim se bavi 12-13 godina, 10 godina mu je osnovni izvor prihoda. Već je prodao tisuće noževa koji su postali i brend s cijenom, počevši od sto eura. Danas, kaže, gleda kako posao proširiti.
Robert Bašić bavi se izradom gitara. Pa zašto, pitali smo, ako postoje Fender ili Gibson?
Ima i za izvoz
– Zato što se kod mainstream proizvođača ne mogu naručiti posebno izrađene gitare. Ne bavim se izradom replika, nego svojim interpretacijama klasične električne gitare. Recimo, oblik vrata je ono s čim svirač ima izravan dodir pa ga treba prilagoditi svakoj ruci – otkriva Robert koji i sam svira gitaru, svoje izrade, i to u tri benda.
– Moje gitare koriste Davor Viduka iz Kawasaki 3P-a, Luka iz Urban&4, Danilo Šerbedžija u svojem bendu Greaseballs svira na mojoj gitari. Jedan moj bas otišao je u Italiju, dvije gitare u Sloveniju. Pitaju iz Španjolske, Finske, Teksasa – govori Bašić kojemu za dovršenje jedne gitare ili basa, vrijednih između 7500 i 10 tisuća kuna, treba mjesec dana.
– Bavim se izradom gitara od 2008., radim jubilarnu, pedesetu. Izrađujem ih kod kuće u radionici. Dio materijala je iz pilana, koristim i mahagonij priređen za izradu namještaja, egzotične materijale naručujem putem interneta. Volio bih da moja gitara postane u cijelosti hrvatski proizvod, a da mi glazba bude izvor svih prihoda. Želja? Napraviti mandolinu! – kaže Bašić.
