Čudna je priča o boji Zagreba, koji zovu plavim Zagrebom, i kažu da je osnovna boja u zagrebačkom grbu plava boja. Inače je poznato zagrebačko licitarsko srce crvene boje, ali mnogi ne znaju o Zagrebu da se u doba romantizma na širem području Gradeca (varoš i naselja) rađalo više muške nego ženske djece.
U to je vrijeme bio i velik porast izvanbračne djece, kao da je tada natalitet kao temeljna komponenta prirodnoga kretanja stanovništva bio vezan uz osjećaj i ljubav. Možda mnogi Zagrepčani ne znaju o čemu je pisao i Zaprešićki godišnjak (2000. - 2001.) iznoseći podatke iz još neobjavljenog romana Luja Adamiča "Zipka života" o tajanstvenu rođenju i djetinjstvu slikara Maksa Vanke u Kupljenovu, koji se školovao u Pušći pokraj Zaprešića. Vrlo je ozbiljno pitanje je li Vanka bio nezakoniti sin prestolonasljednika Rudolfa, tj. unuka cara Franje Josipa. Ovo iznosim jer je u to doba u Statističkom ljetopisu za godinu 1874. pisalo da je u Karlovačkoj i Zarebačkoj županiji bilo gotovo 33 posto izvanbračne novorođenčadi. Romantizam Zagrepčana, zanesenjaštvo s umanjenim smislom za zbilju i realnost, nakon razdoblja klasicizma i racionalizma ponudio je emocije i individualizam koji je trajao gotovo do polovice 19. st. Kada su nas nakon "demokratskih promjena", a inače iz svakog oslobođenja, uveli u novo razdoblje, uvijek smo dobivali neku novu zabavu.
Nikad se u Zagrebu nije slavila Noć vještica, a vrlo selektivno Valentinovo kao razdoblje srca, crvene boje, boje Zagreba, romantike i ljubavi. S druge strane, oduzeli su 8. ožujak kao Dan žena. Naslovne stranice novina iznose i ispis kojim kršimo pravo na privatnost - ispisanu listu homoseksualaca iz svih društveno-političkih struktura. Čudna je inače i priča o Valentinovu: neki kažu da je to dan zaljubljenih nazvan prema poznatom sv. Valentinu, za kojega neki tvrde kako je protivno rimskim odredbama da se vojnici ne smiju vjenčavati tajno vjenčavao zaljubljene, dok drugi govore o osjećajnu svećeniku koji se zaljubio i za kojeg ljubav prema suprotnom spolu nije grijeh.
Negdje 135. godine n.e. u Aleksandriji živio je kršćanin, svećenik Valentin poznat kao gnostik, kojeg su mnogo kasnije napadali kršćanski apologeti jer je spasenje kršćanstva tražio u orijentalnim religijama. Ipak, srce kao izraz osjećaja, romantike i ljubavi nikada ne može imati staračke bore. Uvijek će nam ostati nepoznato tuđe srce ako ne otkrijemo svoje. Jedan moj stari prijatelj i zagrebački nostalgičar kaže mi za svoje srce "da je veliko kao tramvaj" jer nekada su kondukteri u tramvajima zvonili i vikali: "Sredina, malo naprijed, molim!" Mnogi se pitaju čija su imena homoseksualaca na čuvenoj internetskoj listi, i to baš na Valentinovo, no moj prijatelj Branko Pavlović kaže mi: "Meni oni ne smetaju jer za mene ostaje jedna divna žena više".
