Prije pet godina ostao je bez posla, a nedugo nakon toga i bez krova nad glavom. Na ulici je 44-godišnji Željko Rutić živio sve do nedavno, no uz pomoć zadruge Martinov plašt, čiji predstavnici skrbe o ranjivim i marginaliziranim skupinama društva i pojedinaca, prije mjesec se dana uspio zaposliti. I to zahvaljujući supružnicima Žamboki, koji su se pobrinuli da unazad dvije godine gotovo svaki stanovnik glavnog grada upozna pojam i koncept “food outleta”.
Tijekom tog vremena, naime, otvorili su tri dućana Žabac, u kojima prodaju proizvode koji su dvostruko, pa i do 90 posto jeftiniji od onoga koliko inače koštaju. Najnovija trgovina otvorena je prije mjesec dana u Importanne centru, a upravo ondje počeo je raditi i Željko Rutić, koji više nije beskućnik. Sada živi u Trnovčici kao podstanar. Osim njega, Žambokiji su ondje zaposlili i mladića s posebnim potrebama Juru Čička, kojemu pomaže asistent i mentor Luka Dianić, član Centra za inkluziju. Juri je ovo prvi pravi posao u životu.
Čokolade kupuju na kutije
– Kad smo pokretali koncept “food outleta” odlučili smo voditi društveno odgovornu tvrtku. Nedavno smo, nakon što se neko vrijeme učio na deterdžentomatu, za stalno zaposlili još jednu osobu s posebnim potrebama – Tomislava Kurjana, koji sad već samostalno radi, bez asistenta – kaže Mario Žamboki, trgovac s 30-godina rada iza sebe u tom poslu, koji je pilot-projekt kakav nisu vidjeli nigdje drugdje u svijetu pokrenuo sa suprugom Majom.
Priča je počela s malenom trgovinom na Dolcu koju je Mario držao godinama. U jednom je kutu ondje uvijek stajala manje vrijedna roba koja se dobro prodavala, pa je Mario pomislio da bi u idućoj trgovini koju otvori trebao takav biti sav asortiman.
– To se ostvarilo kasnije u Tkalčićevoj. Tamo smo u malom dučanćiću prvo prodavali sitne pekarske proizvode. To nije išlo, pa smo se odlučili na promjenu koncepta – kaže Mario Žamboki, dok Maja dodaje kako su na ideju o “food outletu” došli kad su prije nekoliko godina došli do informacije koliko se u Hrvatskoj hrane baca.
– Riječ je o 400.000 tona godišnje. Odlučili smo tu brojku smanjiti, čini se da u tome i uspijevamo – kaže Maja Žamboki te ističe ekološki koncept dućana kao prioritet u vođenju posla. Prošle su godine otvorili i drugu trgovinu u blizini tržnice na Trešnjevci. Ova je puno veće površine, a na tristo kvadrata nađu se jogurti, koji znaju koštati po 10 lipa, čokoladne bananice za pola kune, Milka čokolade za četiri kune, senf za tri, ajvar za četiri, kilogram kave za 40 kuna, a na policama su i deterdženti, kozmetički proizvodi... Radi se o “stock, rok i lom” proizvodima, kako ih kolokvijalno nazivaju supružnici. “Stock” je višak robe proizveden u tvornicama, “lom” su proizvodi oštećeni u proizvodnji te “rok roba”, odnosno proizvodi pred istekom roka trajanja. Svi proizvodi u njihov dućan dolaze direktno od proizvođača, iz tvornice.
– Rok trajanja proizvoda nešto je na što se u Žapcu iznimno pazi, i što je uvijek dodatno naglašeno uz istaknutu cijenu. Kupci misle da su svi proizvodi pred istekom roka, što nije uvijek slučaj. Znamo ih čuti kako komentiraju u dućanu da smo se sigurno zabunili kad vide da proizvod ima dugi rok trajanja. Misle da se radi o greški, no teško da ćemo kod isticanja roka pogriješiti. Sve je to iznimno kvalitetna roba koje se iz nekog razloga proizvođači moraju riješiti. Onu robu koja jest pred istekom uglavnom dobivamo dva tjedna prije roka, a što je rok bliži, to je cijena niža – kažu supružnici. Robu dobivaju i u slučaju da proizvođač mora razdužiti robu jer su osmislili novu ambalažu ili drukčiju etiketu, pa ne mogu više prodavati ono što imaju na zalihi. Ponekad kod njih završi i sezonska roba koja se nije prodala. Kad uđu u njihov dućan, kupci se doslovce izbezume. Neki dolaze ciljano, za velike akcije doznaju putem Facebook-stranice, na kojoj se redovito oglašavaju pojedini artikli, dok će drugi svaki dan svratiti kako bi vidjeli isplati li se štogod kupiti.
– Iz dućana izlaze punih vrećica samo jednog proizvoda. Čokoladice i sladolede, pak, kupuju na kutije – kažu supružnici.
Proteklih blagdana najviše su se prodavali suhomesnati proizvodi. U velikim trgovačkim lancima prodaje se samo sredina od špeka, a kod njih se nude i krajevi, što ne smeta kupcima. Tako se 400 grama kulena moglo kupiti za 25, a dobro je išao i sir, poput edamera, kojeg je 300 grama koštalo 14 kuna, a kilogram Podravca mogao se nabaviti za 35 kuna. Oni koji slučajno nalete, znaju biti skeptični, no vrate se čim se uvjere, tvrde supružnici, da su proizvodi dobri. Ponudu su nedavno proširili i na voće i povrće, a hit je u prosincu bio ananas, kojeg je komad u jednom trenutku koštao dvije kune.
Do ljeta – megaoutlet
– Obično kad se ananas kupi u trgovini treba odstajati neko vrijeme kako bi se mogao jesti, zna biti jestiv ponekad i za mjesec dana. One koje mi prodajemo moraju se pojesti za nekoliko dana – kaže Mario Žamboki, dodavši da do ljeta planiraju otvoriti megaoutlet na 850 kvadrata u Novom Zagrebu, a tamo će prodavati i druge, neprehrambene proizvode, poput odjeće i elektronike.
– Najvjerojatnije će biti u blizini Avenue Malla, pregovori još traju – otkrili su planove supružnici. Zbog inovativnog koncepta globalna tvrtka za istraživanje Euromonitor International iz Londona proglasila ih je drugima najboljima u kategoriji Grocery (Trgovina), odmah iza kineskog Alibabe. Žabac je to mjesto osvojio u konkurenciji od 80 zemalja.
>> Što nam donosi smanjenje PDV-a?
Svaka čast!!