Umirovljenik Miroslav Horina sjeća ga se još iz vremena kada je bio jedno od omiljenih i najljepših mjesta sastajanja u Vrapču. Ondje se, kaže, često družio s prijateljima nakon škole, a u obližnjem parku bosonogi su brali sočne murve. Sada kada se kvartom šeće s dvogodišnjim unučićem, vrapčanski plac obilazi u širokom luku.
Ugovori su nam znak
– Nema što se na njemu nije moglo kupiti, nikad nije bilo ni potrebe da se poteže u neki drugi kvart. Uvijek smo ondje rado boravili, išli u slastičarnicu i nekako se prometnuo u centar Vrapča. Danas izgleda otužno, derutno i opasno, s nekoliko trgovina i tek jednim štandom na kojem nikad ne znate hoćete li dobiti ono po što ste došli jer imamo samo jednog stalnog prodavača na klupi. Vikendom se ovdje okupi malo više ljudi, ali ništa osobito. Problem je i park u kojem se okupljaju svakakvi tipovi pa djece, iako je namijenjen njima, zapravo više ondje i nema – govori Horina.
Po voće i povrće stoga odlazi na plac u Šestine jer osim što je ponuda kudikamo veća, ondje ima i dovoljno mjesta za parkiranje. Vrapče je pak, domeće, puno veće nego kada je bio dijete i neprestano raste pa je nelogično da tržnica umire.
– Nekad je to bio naš ponos, a sada nam je trn u oku. Godinama slušamo da će to biti jedna od najmodernijih tržnica u gradu, ali to nikako da se dogodi. Nedavno sam čuo priče da bi je uskoro trebali srušiti i ponovno graditi pa se samo nadam da ću dočekati grincajg na našem novom i modernom placu – ističe Horina i domeće da bi najviše volio kada bi ondje opet bila i voćarnica te slastičarnica u koju bi s ponosom vodio unuka.
A povrće uzgojeno na vrapčanskim bregima redovito donosi još samo Antonio Brdovčak. Za sebe kaže da je posljednji Mohikanac na tržnici, barem kada je riječ o prodaji na trošnoj drvenoj klupi na kojoj mu društvo prave sjajne rotkvice, domaći kupus, salata, luk… ma sve ono što je tog jutra u vrtu bilo spremno za ubrati. Vikendom mu se tu i tamo pridruži još pokoji prodavač s vrhnjem i sirom.
– Mi smo valjda bili te sreće da smo uspjeli opstati. Uglavnom mi dolaze samo umirovljenici, stalni kupci koji cijene lokalni uzgoj. Mladi nas izbjegavaju u širokom luku jer i ne znaju da ovdje mogu kupiti domaće povrće, već im je tržnica samo postala mjesto na koje ih roditelji upozoravaju. Novim generacijama se ni stil života ne poklapa s odlaskom na plac pa smo nekako postali zaboravljeni – govori nam Brdovčak koji kaže da se više i ne nada obnovi za kojom njihov plac vapi već više od desetljeća.
Ali njegove susjede, cvjećarka Nataša Damjanović i frizerka Ivana Šajatović, jedne od rijetkih zakupaca poslovnih prostora na placu, kažu nam da bi se nešto ipak moglo uskoro dogoditi s obzirom na to da im Holdingova podružnica Tržnice u posljednje vrijeme ugovore produljuje svakih šest mjeseci, što do sada nije bila praksa.
– Uvijek smo ih potpisivali na dulje razdoblje. Zadnji put bila je i klauzula da nas u svakom trenutku mogu iseliti, ako se dogodi da se na tržnici nešto počne raditi. Zbog toga smo već počeli tražiti alternativne prostore da se možemo osigurati za dan kada to počne. Ne mogu ovisiti o najavama bez pokrića, ali ako se ne pripremimo i na vrijeme ne pronađemo alternativu, pet obitelji ostat će bez prihoda – kaže Ivana Šajatović pa domeće kako unatoč neizglednoj situaciji jedva čeka da se tržnica počne preuređivati. Voljela bi samo da se znaju konkretni datumi i rokovi.
Predviđen u proračunu
Da je zaista vrijeme da se nešto pokrene, odlučno tvrdi i Nataša Damjanović, koja se na tržnici znala nagledati zaista svega.
– Nije vam ugodno kada vidite kakvi se ovdje tipovi okupljaju i kakvi sve opijati kruže u obližnjem parkiću. Usred bijela dana svjedočila sam fizičkim obračunima, a noću zaista nikomu i ne pada na pamet da se ovuda smuca. Otkad je kasnih šezdesetih sagrađena tržnica, na njoj nije promijenjen gotovo ni jedan šaraf, sve je staro, oronulo i čeka neke bolje dane – govori Nataša Damjanović i napominje kako bi voljela da je tržnica nakon radnog vremena pod ključem. Uz to, nada se i da će se obnoviti poslovni prostori ili da će ih srušiti pa na njihovu mjestu sagraditi nove.
Ove bi godine Vrapče napokon moglo dobiti tržnicu o kakvoj ondje godinama sanjaju, neslužbeno kažu u Tržnicama, i to prema planovima koji u ladicama čekaju od 2019. Naime, tada se govorilo o gradnji moderne tržnice koja bi bila podijeljena na zatvoreni i otvoreni dio, ali i natkriveni prostor, uz podzemnu garažu i park u kojemu će roditelji moći ostaviti djecu na igranju dok obave kupnju. Projektant je tvrtka Gradir, a neslužbeno se ide s istim rješenjem koje je prije četiri godine zamišljeno.
– Grad je svojevrsni nositelj tog projekta pa se sada čeka raspisivanje natječaja za izvođača radova. Očekujemo da će radovi početi ove godine – neslužbeno najavljuju u Tržnicama.
A da je uređenje placa prioritet u ovom kvartu na zapadu metropole ističe i predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsused – Vrapče Donat Radas. Pojašnjava da lokalna vlast neprestano komunicira s Tržnicama i Gradom te da su ove godine prvi put u gradskom proračunu predviđena početna sredstva za radove na njihovu placu u iznosu od gotovo milijun eura.
– Ideja je da se ove godine počne s rušenjem, a već iduće godine stanovnici Vrapča po namirnice bi trebali ići na novu tržnicu. Ukupno bi projekt trebao stajati dva milijuna eura. Južno od tržnice na mjestu gdje se trenutačno nalazi neugledan park planiramo napraviti nekakav trg, ali to je tek u idejnoj fazi. Do kraja mandata želja nam je da to ponovno postane reprezentativan i uređen centar Vrapča – zaključio je Radas.
