U zemljama Zapada ljudi se već odavno koriste samoposlužnim praonicama rublja, no kod nas je to još uvijek nerazvijena usluga. Jednostavna upotreba strojeva za pranje, brzina i upotreba sušilice za rublje privlače one koji nemaju mogućnosti oprati rublje. Studentski domovi nisu opremljeni strojevima pa su studenti prisiljeni snaći se drugačije. Neki od njih odnose rublje kući preko vikenda, drugi peru na ruke, a ostali šalju robu autobusima kako bi im je kod kuće oprali.
Prije dvije godine otvorena je prva samoposlužna praonica rublje na Horvaćanskoj i time su studenti iz doma "Stjepan Radić" riješili svoj problem. Robu donose u torbama, stave u stroj, pritisnu gumb i odu. Drugi dio posla, prebacivanje u sušilicu i eventualno peglanje, za njih će obaviti u praonici.
- Često dolazim ovamo jer u domu nemamo gdje oprati robu, a kako ne idem često kući, ovo je jedina mogućnost da imam uvijek čistu odjeću. Nemam curu da mi opere pa se snalazim ovako. Nije skupo, no mogli bi dati popust stalnim mušterijama - kaže Ante Murer iz Šibenika. Zadovoljna poslom, vlasnica Katica Keškić prošle jeseni otvorila je praonicu i u Stupničkoj.
- Mušterije su uglavnom studenti i samci kojima je ponekad jednostavnije donijeti rublje ovamo nego ga kod kuće prati i peglati. Dnevno petnaestak ljudi dođe oprati veš., a studenti kažu da im je ovdje jeftinije prati nego slati odjeću autobusom. Povratna karta za torbu je 40, a ovdje se za 35 kuna šest kilograma robe opere i osuši - dodaje vlasnica praonice.
Uz studente i samce navrati i koja kućanica kojoj se pokvarila perilica, pa dok ne dođe majstor, to je jedino mjesto gdje može oprati rublje. Samoposluga i pranje bez miješanja s tuđom robom razlozi su što se stare mušterije vraćaju, a nove dolaze.
Andrea Mlinar
