Nedavno puknuće cjevovoda ostavilo je bez vode na gotovo dva dana 120.000 stanovnika Novog Zagreba. Neki su od njih po vodu išli s kantama na Bundek kako bi imali čime zaliti toalete. Ti su prizori u 21. stoljeću nepojmljivi za jednu metropolu kao što je Zagreb koji leži na velikim rezervama kvalitetne pitke vode.
No hrvatske metropola ne može se pohvaliti kvalitetnom vodoopsrbnom mrežom u kojoj se izgubi čak 50 posto vode koja se iscrpi. Na nekim područjima vodovodne cijevi stare su i 60, 70 godina. Unatoč tome u obnovu i sanciju vodoopskrbne mreže u Zagrebu se ulaže premalo. Na to upozorava i predsjednik Akademije tehničkih znanosti Vladimir Andročec koji kaže da Zagreb ima velik broj kilometara starih vodovodnih cijevi i velik problem s gubicima vode.
To je nekulturno!
– Kvaliteta jednog vodoopsrbnog sustava sastoji se od dva dijela – kvalitete i količine vode. Zagreb ima jako dobru kvalitetu vode. No drugo su pitanje količine. Zbog gubitaka u vodopskrbnom sustavu te količine koje moramo diguti se udvostručuju. Zagreb godišnje digne 120 milijuna kubika vode, a izgubi se pola od toga. Smatram da je nekulturno danas gubiti polovicu vode. Time gubimo i energiju koja je uložena u dizanje te vode, a ona sudjeluje s gotovo 40 posto u primarnoj cijeni vode – objašnjava Andročec.
Ti gubici su, dodaje, velik problem koji se pokušava riješiti godinama. Još 2003. sagrađena je Integralna projektna zadaća za provođenje optimizacije vodoopskrbnog sustava i programa sanacije dotrajalih cijevi u cilju smanjenja gubitaka vode, a koju je naručila Vodoopskrba i odvodnja. Andročec ističe da je u tom dokumentu napravljeno niz projektnih zadataka što treba učiniti da se smanje gubici, no napominje da se malo što napravilo. Zatim je 2012. izrađena i Strategija razvoja vodoopskrbe i odvodnje Zagreba do 2035. godine. Ni to nije krenulo u provođenje.
– Procjenili smo da za sanaciju gubitka treba oko 100 milijuna eura. A ta sanancija znači da, prema preporuci EU, gubici ne smiju biti veći od 20 posto. Stoga je i nama cilj da ih smanjimo na toliko, no u principu dosad se gubici nisu ništa smanjili – kaže Andročec.
A gubici nastaju, objašnjava, zbog starosti cijevi pa tamo na nekim područjima one su stare 60,70 godina. Stoga se one moraju zamjeniti i to postupno. Gubici nastaju i na vodospremama zbog prelijevanja vode. Ako 60 milijuna kubika vode koju gubite smanjite za 40 milijuna kubika i to pomnožite s netom cijenom vode to znači da bi godišnje mogli uštedjeti 150 do 200 milijuna kuna na sanaciji – upozorava Andročec.
Objašnjava da cjevovodi pucaju ne samo zbogo starosti nego i zbog neodgovarajućih hidrauličkih tlakova. A oni nastaju jer u Donjem gradu, gdje je nulta zona, moraju biti veliki tlakovi kako bi se voda dotjerala u više zone. Andročec napominje da su to su znatno veći tlakovi nego što bi trebalo biti. Rješenje za to je, kaže, da se naprave dvije vodospreme na Šalati i kod bolnice u Vinogradskoj ulici, te se iz njih dalje dalje distribuira voda. No još nije realizirano, a time bi se smanjili tlakovi u donjoj zoni i time pucanje cijevi.
Postoje modeli koji uključuju podatke o starosti cijevi, materijalima od kojih su napravljene... i po njima se može predvdjeti gdje će doći do pucanja cijevi. Danas smo na razini 4. industrijske revolucije i ovakvi sustavi moraju biti automatizirani i ne ovisiti o ljudima – poručuje Andročec.
U Vodoopskrbi i odvodnji pak kažu da je ukupna dužina zagrebačke vodosoprkrbne mreže 3500 kilometara te da je prosječna starost vodovodnih cijevi 27 godina. Nisu nam odgovorili na pitanje zašto se ne provodi ono što je napisano u Strategiji, no otkrili su nam koliko se godišnje ulaže u obnovu mreže. Tako su lani za rekonsturukciju pet kilometara vodovodnih cijevi uložili oko 10 milijuna kuna. Ove godine bi pak trebali obnoviti 15 kilometara mreže, za što su planirali izdvojiti 33 milijuna kuna. Pripremaju i Plan investicija za četverogodišnje razdoblje, u kojem je ukupno planirano 190 milijuna kuna za rekonstrukciju mreže, a time bi bilo obuhvaćeno oko 75 kilometara cjevovoda.
Za fontane ima
A koliko je struktura zagrebačke vodoopskrbne mreže loša, pokazuje i podatak da je 45 posto cjevovoda napravljeno od sivog lijeva, najstarije tehnologije lijevanog željeza. U Vodoopskrbi i odvodnji na pitanje što je bio uzrok nedavnog puknuća cijevi zbog kojeg je cijeli Novi Zagreb ostao bez vode, odgovoraju da nije moguće jednoznačno odrediti uzroke puknuća vodoopskrbne cijevi. Naveli su da je ta cijev pod stalnim utjecajima promjene dinamike tlakova i brzine strujanja u njoj te vibracijama i pomacima okolnog tla, a to sve izaziva naprezanja materijala.
Tvrde i da je rekonstrukcija pojedinih dijelova vodoopskrbnog sustava dio redovne djelatnosti te gradske tvrtke te se kontinuirano prati broj kvarova na cjelokupnoj mreži, a što je jedan od bitnih kriterija pri odluci za uvrštenje pojedinog cjevovoda za rekonstrukciju.
Pri definiranju plana rekonstrukcija vodi se računa o više faktora – starost cjevovoda, materijal cijevi, učestalost kvarova u posljednjih pet do deset godina, kategorija i važnost cjevovoda u sustavu javne vodoopskrbne mreže te njegov utjecaj na sigurnost i pouzdanost mreže. Vodi se računa i o kompatibilnosti rekonstruiranih cjevovoda s potrebnim proširenjima vodoopskrbnog sustava i osiguranju sigurnog transporta vode u svaki njegov dio – kazali su u Vodoopskrbi i odvodnji. Zagrebački holding je lani u obnovu zastarjele vodoopsrbne mreže uložio isto koliko i za neuspio projekt
Ljeto na Savi, da ne spominjemo i 50-ak milijuna kuna za Bandićeve fontane. Zagrebački holding još 2007. je izdao obveznice vrijedne 300 milijuna eura, većinu novca trebao je uložiti u obnovu vodoopskrbe mreže. No taj novac ipak je potrošen u neke druge svrhe.
Na lokalne izbore za gradonačelnika 2017. izišlo je cca 38% birača, od koji je većina birala M. Bandića. Ostali su ostali doma "jer im se sve to gadi". Pa na slijedećim izborima, nemojte da vam se gadi.