Hvalevrijedna inicijativa ipak je imala samo polovičan uspjeh: na sastanku u gradskoj središnjici HSS-a nije se pojavio nitko iz HOO-a ni iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kao ni iz Dinama i Cibone. Stranački dužnosnici D. Vuletić i S. Horvat naglasili su da nije riječ o ni o kakvoj jednokratnoj predizbornoj kampanji, već jednostavno pokušaju da se politika više angažira u rješavanju neriješenih problema u Zagrebu i Hrvatskoj. Darko Vuletić je gorko izjavio da gospodarska kriza možda i nije tako loša stvar, jer bi mogla prekinuti dosadašnji model ponašanja poput "pijanih milijardera" u kojem npr. svaki od zagrebačkih nogometnih prvoligaša igra na svom stadionu, dok u mnogo bogatijem Münchenu Bayern i München 1860 dijele Allianz Arenu.
Najviše je o tematici preoblikovanja klubova govorio Zoran Gobac, navodeći kao primjer RK Zagreb i njegov uspješan proces privatizacije, u kojem bi do 15. lipnja taj klub trebao i službeno postati dioničko društvo. Istaknuo je da klub koji godišnje "okreće" oko pet milijuna eura većinu onog što od države dobije, između 1,2 i 1,5 milijuna eura, državi vrati kroz poreze i doprinose. Budući da već "funkcioniraju kao poduzeće", cilj je RK Zagreba da se jednostavno njihovi sponzorski ugovori pretvore u vlasničke ugovore, i da one tvrtke koje svoj interes nalaze u ulaganju u RK Zagreb imaju na raspolaganju i mehanizme odlučivanja o funkcioniranju kluba. Što se manjih i amaterskih klubova tiče, Gobac smatra da je najbolje da oni sačekaju reguliranje statusa "velikih" i onda iskoriste razrađene mehanizme pretvorbe.
I Gobac i Velimir Bašić iz Zagrebačkog sportskog saveza istaknuli su veliki nedostatak kategorizacije u sportu i nedovoljno transparentne kriterije za uvrštavanje u sportove od nacionalnog interesa. Gobac je spomenuo i podatak da su izdvajanja za kulturu i sport 1990. bila u omjeru 2,75:1 za sport, a danas su 3,4:1 u korist kulture, "a kultura nije ostvarila uspjehe mnogo veće od sportskih", ali su se prisutni složili da za to nisu krivi "kulturnjaci" poput D. Ljuštine koji se za svoje financije znaju izboriti nego više indolentnost sportskih djelatnika u traženju i nalaženju sredstava.
Svi sudionici okruglog stola "prozivali" su Zakon o sportu iz 2006. kao nedorečen, usvojen na brzinu i neproveden; nijedan podzakonski akt koji je nakon usvajanja tog zakona trebalo donijeti nije donesen, što je u sportu ostavilo "zakonoprazni" prostor. Nije dogovorena nikakva konkretna inicijativa, ali je Stjepan Horvat, i sam nekad hrvač, sportskim dužnosnicima ponudio sve svoje iskustvo i utjecaj gospodarstvenika i političara, pod uvjetom da ga informiraju o onim aspektima situacije o kojima on nije obaviješten.
Jedan od zanimljivijih podataka mogao se čuti u kuloarima nakon okruglog stola: V. Bašić spomenuo je odlazak u Split na osnivačku skupštinu udruge gradskih sportskih saveza, koja bi mogla značiti preokret u odnosu prema sportu u Hrvatskoj.
