Za festival se tih dana živjelo, imali smo ga u krvi, a njegove melodije žive su i danas, nakon 70 godina, rekao je glazbenik Drago Diklić u srijedu na predstavljanju monografije "Zagrebački festival – 70 godina". U kavani Johan Franck u srijedu uvečer okupile su se brojne poznate face iz glazbenog svijeta, a Dikliću, koji je kao dugogodišnji ravnatelj festivala tkao legendu o njemu, uručena je i Nagrada za poseban doprinos.
Autorski pristup
U njegovo je vrijeme, ispričao je, publika iz cijele bivše države stizala u Zagreb, kaže, doslovno na kamionima i u prepunim autobusima.
– Uvijek je bilo veselo i oduvijek je to bio festival dobre glazbe, prvi i apsolutno najbolji u bivšoj Jugoslaviji – kazao je Diklić, s kojim smo razgovarali dok je uzbuđeno listao friško tiskanu monografiju, zajednički pothvat Večernjeg lista i Hrvatskog društva skladatelja. Na bogato ilustrirane 172 stranice, ispričana je saga o festivalu kroz desetljeća, intervjue s akterima, autorima, i izvođačima, a sve je obogaćeno arhivskim fotografijama i člancima iz nedavno digitalizirane Večernjakove arhive.
Urednica monografije je Petra Balija, uz stručnog savjetnika Sinišu Škaricu te urednika fotografije Sinišu Hančića, a može se kupiti od idućeg tjedna u knjižarama.
Čast da napiše tekst o prvom izdanju festivala pripala je turističkom vodiču Davidu Danijelu, vlasniku najveće arhive o povijesti domaće zabavne glazbe, koju je ustupio autorima monografije na korištenje. Danijel je u Johan Franck stigao iz Opatije, a knjiga ga je, kaže, oduševila.
– Zbilja je fantastična, sviđa mi se dizajn, fotografije, autorski pristup... Mislim da je izvučeno ono najbolje i najbitnije, no materijala ima za još nekoliko nastavaka – smije se. Arhivske materijale prikuplja od 2006., a u svojoj zbirci čuva ulaznice za festivale, fotografije, nagrade, plakate...
– Na dar sam dobio velik dio arhive Ljube Kuntarića, imam i onu Ive Robića, a obitelj Rajke Vali poklonila mi je mnoge njene memorabilije. Drago mi je da sam sudjelovao u ovom divnom projektu. Važno je sačuvati Zagrebački festival. Kada je počeo, bio je to hrabar iskorak koji se pokazao punim pogotkom. Sve što se zbivalo poslije, šezdesetih i sedamdesetih, bilo je nadgradnja na sjajno postavljenu bazu – ističe Danijel.
Nastup na pozornici Zagrebačkog festivala, kao i sve ono što predstavlja, važan je i mlađim naraštajnima glazbenika, ističe Nenad Borgudan, šef benda Detour, čija je pjesma "Nekad je bilo bolje" lani bila pobjednička.
– Kao rođeni Zagrepčanin, za festival sam vezan još od najranijeg djetinjstva. Zagrebfest oduvijek je imao auru najbitnijeg glazbenog događanja u Jugoslaviji, a imam dojam da posljednjih nekoliko godina ponovno stasa i vraća se na puteve stare slave i da ponovno dobiva svoju zasluženu vrijednost i glamur – kaže Borgudan, kojega je također oduševila monografija. Čast mu je, veli, što se u njoj našao, rame uz rame s drugim, legendarnim pobjednicima festivala poput Drage Diklića, Alfija Kabilja, Tereze Kesovije, Arsena Dedića...
– Neopisiv je osjećaj kada listaš knjigu, i vidiš da je i Detour među takvim legendama uz koje sam odrastao, to je zbilja velika čast da smo se našli u tako probranom društvu izvrsnika – iskreno kaže. Sličnog je mišljenja i legendarni Alfi Kabiljo.
– Monografija mi se jako sviđa. Nesvakidašnja je i nimalo suhoparna i jako lijepo izgleda. Ima dobrog štiva, anegdota kojih sam se rado prisjetio, svaka čast HDS-u i Večernjaku što su se uputili u ovaj vrijedan pothvat jer smo to zaslužili svi mi koji smo festival stvarali. Zagrebfest je zbilja otvorio nove horizonte, ne samo u zabavnoj glazbi nego i u društvenom smislu. Izbacio je i niz sjajnih pjevača s kojima sam osvajao svjetske nagrade i stvarno je vrijedno i predivno danas gledati fotografije iz tih dana i prisjetiti se svega što se događalo jer te su stvari neponovljive – rekao je Kabiljo.
Pitko i komunikativno
Monografijom je zadovoljna i njezina recenzentica Hana Breko Kusura. Njezin je rad, kaže, prije svega bio istraživački.
– Usmjerila sam se na ono što je u svakoj dekadi bio vrhunac i posebnost. Rezultat je to da unutar korica nije klasično historiografskoj štivo i nabrajanje činjenica kao u telefonskom imeniku, već štivo koje će probuditi sjećanja na melodije i refrene minulih vremena, ali i dati im kontekst te podsjetiti na vedute koje smo možda zaboravili – ističe recenzentica. Monografija je, dodaje, namijenjena raznovrsnoj publici.
– Knjiga je komunikativna, pitka, atraktivna, sastavljena od povijesnih, ali i suvremenih intervjua. Mislim da će čitatelji širokog spektra u njoj pronaći svoju zadovoljštinu. Oni koji o festivalu ne znaju puno, naučit će nešto novo, a svjedoci vremena prisjetit će se lijepih trenutaka mladosti – zaključuje.
O povijesti Zagrebačkog festivala pišu Bojana Radović, Hrvoje Horvat, Bojan Mušćet, Valentina Sertić, Denis Derk i Josip Radić, a svoja sjećanja i dojmove u ekskluzivnim su intervjuima podijelili Josipa Lisac, Tereza Kesovija, Zdenka Kovačiček, Alfi Kabiljo, Hrvoje Hegedušić, Drago Diklić, Stjepan Jimmy Stanić, Zrinko Tutić, Ante Pecotić, Neno Belan i aktualni umjetnički direktor festivala Branimir Mihaljević.
Monografija obiluje tekstovima i reportažama iz arhive Večernjeg lista, a glavni urednik Dražen Klarić ističe povezanost Večernjaka i Zagrebačkog festivala koja traje već desetljećima.
– Već u godini svog osnutka, 1959., Večernji list je medijski pokrovitelj festivala. Bio je to prirodan spoj zagrebačkih novina sa zagrebačkim festivalom, a priprema ove monografije pretvorila se u uzbudljivo putovanje vlastitom prošlošću. Zagrebački festival, duboko srastao s ovim gradom, poput Dinama i Večernjeg lista, kulturno je blago Hrvatske – zaključuje.
