Zagrebački je Zoološki vrt omiljeno mjesto i djeci i odraslima, a u njemu možete i štošta naučiti. No znate li, primjerice, tko je u maksimirskom zvjerinjaku najstariji stanar i najdugovječniji par, koja životinja najbrže trči ili najviše jede, a tko najdulje spava? Sve o "naj" životinjama u ZOO-u otkrivaju nam njegovi djelatnici.
Alfa-majka šumskih pjevača
Najstariji je stanar četverometarski nilski krokodil, koji je u ZOO stigao davne 1972., i to već solidne veličine, zbog čega se ne može znati koliko je tada imao godina. Sa svojom cimericom, kubanskom ženkom krokodila, koja je nešto manja i aktivnija od njega, živi u Tropskoj kući, hrani se jednom tjedno, a u prosjeku pojede oko sedam kilograma goveđeg i junećeg mesa. Zahvaljujući izuzetno dobrim osjetilima vida i sluha, kojima detektira i najmanji pokret, običaj mu je da se "skameni" i tako može stajati satima. A upravo zato posjetiteljima je posebno zanimljiv, jer mnogi ne vjeruju da je živ.
– Stalno u njegovoj nastambi nalazimo razne predmete, kamenčiće, ali i poveće kamenje, kojima ga ljudi gađaju i nadaju se reakciji kako bi se uvjerili da nije od gume ili plastike – govori nam timaritelj gmazova Ivan Džapo.
Među najatraktivnijima su i mladunci morskih lavova, petogodišnja Luce i trogodišnji Edi, stokilaši koji jedu pet puta dnevno. Hrane se isključivo morskim ribama, a u tri termina dnevno možete i gledati kako jedu iz ruke svoga timaritelja Ivana Šarića. Sestra i brat su "purgeri", okoćeni u Zoološkom vrtu, a Luci je ime dao novinar Đelo Hadžiselimović po svojoj brodici. – Posjetitelji su fascinirani vodenim sisavcima i prilično dugo zadržavaju se kod Luce i Edija, a često i, kad nas vide samo u prolazu, ispituju kada ćemo ih hraniti – kaže timaritelj.
Zaljubljivanje nije samo ljudska nego i životinjska osobina pa tako u ZOO-u živi i nekoliko skladnih i veselih parova. Poput para bjelorukih gibona, Kuličke i Kenta, koji s dva svoja ženska mladunčeta tvore najpopularniju obitelj u Zoološkom vrtu. Termin alfa-mužjaka u toj zajednici ne vrijedi jer 26-godišnja Kulička, alfa-majka, ostatak svoje obitelji svako jutro zaziva posebnim pjevanjem, zbog čega je ova vrsta prozvana "šumskim pjevačima". Kent je godinu dana mlađi od svoje partnerice, s kojom ima sedmogodišnju Fionu i četverogodišnju Doru, a posjetiteljima su posebno zabavni kada se njišu na lijanama jer njihov skok, ako se dobro zanjišu, može doseći i do šest metara. – Ljudi ih obožavaju jer na prvi pogled djeluju kao da su plišani, a dok posjetitelji promatraju njih, oni koriste priliku i pomno skeniraju svoje promatrače – ističe timaritelj Šarić.
Kad smo već kod parova, valja spomenuti i onaj najdugovječniji, par europskih ždralova. Nerazdvojni su već 20 godina, upoznali su se u zagrebačkom ZOO-u i odmah zaljubili. Mužjak je stigao prvi, 1999. godine, nakon što je spašen u prirodi u blizini Đakova, a ona je stigla 2002. iz letonskog ZOO-a, u kojemu je boravila nakon što je također spašena iz prirode. Dosad, nažalost, nisu imali potomaka, a u uvjetima sadašnjeg doma mogu živjeti i do 43 godine.
Najveća izjelica svakako je 34-godišnja medvjedica Etta, koja dnevno slisti gotovo 20 kilograma hrane, a njezine obilne obroke čine voće, povrće, hrana za pse, orašasti plodovi, suho voće, slatkovodna riba i meso. Još kao beba ostala je siroče nakon što je njezinu majku u Gorskom kotaru pregazio vlak, a od tada se za nju brinu timaritelji zagrebačkog ZOO-a. Kao svojevrsna maskota jedna je od omiljenih atrakcija, a odnedavno se može vidjeti u novoj nastambi kako se sunča na stijenama ili osvježava u vodi dijela kanala Prvog maksimirskog jezera.
A najbrži trkači u ZOO-u definitivno su nojevi, koji mogu doseći i brzinu od 95 kilometara na sat, što bi im donijelo pobjedu u utrci s, primjerice, oldtajmer peglicom. Dvije ženke stare 12 i 13 godina zajedno su s 12-godišnjim mužjakom u Zagreb stigle s farme nojeva Jurja Gregorića iz Bisaga pokraj Varaždina. Svaki noj dnevno pojede do dva kilograma hrane, a njihove "fitness" obroke čine lisnato povrće, sijeno i lucerna.
Afrički lavovi Ayana, Nyota, Leo i Uzuri poznati su kao najveći spavači, jer spavaju čak 20 sati dnevno. Sedamnaestogodišnje Ayana i Nyota došle su iz ZOO-a u Amsterdamu, u kojem su i došle na svijet, a Leo, jedini mužjak među njima, na svijet je stigao 2006. u Zoološkom vrtu Palić u Subotici. Nyota i Leo 2016. postali su roditelji jedine lavovske "Zagrepčanke", Uzuri, koja se zajedno sa svojom četveročlanom obitelji hrani pet puta na tjedan. Isključivo su to mesni obroci, goveđa rebra, kunići i kokoši, a svatko od njih tjedno pojede gotovo 25 kilograma.
Većina je životinja vrlo inteligentna, no čimpanze su tu najjače. A dvije sestre, 21-godišnja Sara i 15-godišnja Megi te njihov cimer, 24-godišnji King tvore jako druželjubivu zajednicu malih "džeparoša". Svima koji se nađu u blizini njihova kaveza posebno je zabavno kad se netko od njih troje objesi za ogradu kroz koju pruži ruku i nešto "žica". – Prije je bilo dozvoljeno hranjenje nekih životinja, među kojima su bile i čimpanze, no kad smo zamijetili da stalno nešto "žicaju", morali smo to ukinuti – govori Šarić.
Najmanji i najvredniji stanari su pčele medarice, kojih ima oko 3000 u košnici s dva okvira. Svakog proljeća dolaze s farme jednog pčelara, a u ZOO-u obitavaju do jeseni. Hrane se cvjetnim peludom i nektarom, a među njima se razlikuju matica, radilice i trutovi. Radilice imaju svega 15 milimetara i žive najdulje šest tjedana, a matica, koja je najveća, svakodnevno liježe do 2000 jajašaca.
Slina s 50 sojeva bakterija
Zoološki se vrt ponosi i s nekoliko najvećih i najdužih vrsta gmazova na svijetu, među kojima je i najveći gušter na planetu, komodski varan. Mužjak koji ondje živi može narasti i više od tri metra, na svijet je došao u Barceloni 2012. i u Zagreb je stigao kao četverogodišnjak, a u međuvremenu je boravio i u ZOO-u Pierrelatte u Francuskoj. Odrasli varani ni u prirodi nisu u opasnosti jer su u samom vrhu hranidbenog lanca, a njihov i blagi ugriz, zbog sline u kojoj je pronađeno više od 50 sojeva bakterija, može biti smrtonosan za čovjeka. Burmanski piton najduža je zmija u Zoološkom vrtu, a petmetarskog 11-godišnjaka možete vidjeti u njegovu velikom terariju u Tropskoj kući. Okoćen je u praškom ZOO-u, odakle je i stigao 2017., a hrani se samo jednom mjesečno, i to velikim glodavcima kao što su kunići i oveći štakori.
Stanuju ondje i dvije najposebnije vrste životinja, dinarski voluhar i čovječja ribica, a zagrebački je ZOO jedini na svijetu koji ih ima. Čovječje ribice počeli su nabavljati 2014., danas ih je šest, a čuvaju se isključivo u mraku i na temperaturi od 10 do 12 stupnjeva. One su jedini pravi podzemni kralježnjaci, hrane se beskralježnjacima dva puta mjesečno, a poznate su i kao vodozemci s najduljim životnim vijekom jer mogu dočekati i stotu. Dinarski voluhari pak počeli su stizati 2010., izgledom podsjećaju na miša, a spadaju u vrlo ranjive vrste kojima prijeti izumiranje. Danas ih u ZOO-u ima 29, a hrane se livadnim zeljastim biljkama, smjesom za zamorčiće, mješavinom sjemenki za papige i grančicama s lišćem. Vrlo su brzi i okretni, što im dobro dođe dok se kombinacijom skokova i penjanja kreću po kamenjaru u kojemu u prirodi i obitavaju.
