Broj džeparskih krađa lani je bio veći čak 23 posto nego preklani, a polovica krađa dogodila se u tramvajima. Na žalost, mnogo slučajeva džeparenja nije registrirano, a od 1033 džepne krađe koje su registrirane lani, počinitelji 910 krađa nisu nađeni.
Rješavanje slučajeva specifično je - jedini način je hvatanje lopova na djelu - kažu u Odjelu općeg kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke.
- Došla sam s puta i nisam mogla unijeti torbe u tramvaj. Dvojica mladića ponudila su mi pomoć. Prihvatila sam bez razmišljanja. Počelo je komešanje, naguravali su me po tramvaju i za nekoliko trenutaka shvatila sam da mi je nestao mobitel. Tražila sam da vozač tramvaja i putnici zovu policiju, no gledali su me s podsmijehom - priča 25-godišnja djevojka, koja je željela ostati anonimna.
Glasnogovornica PU zagrebačke Gordana Vulama kaže kako je tijekom 2003. godine prijavljena 1021 krađa mobitela.
Od počinitelja 157 kaznenih djela razbojstava, uhvaćeno ih je 86, a od počinitelja 19 razbojničkih krađa uhvaćeno je osam lopova.
Džepari pak najčešće su državljani Rumunjske, Bugarske i BiH. Riječ je o putujućim džeparima, ilegalnim i legalnim putnicima, ženama, djeci, muškarcima ili onima koji rade u grupama. Najviše ih ima potkraj godine, u listopadu, studenome i prosincu te ljeti.
- Odsjedaju u jeftinim hotelima, ukradeni novac zamjenjuju za strane valute, a kad osjete da im je policija na tragu - nestanu. Kod sebe nikad nemaju dokumente - objašnjava Ivica Cigić.
Dodaje da sve manje ima maloljetnika džepara, ali ima sve više onih koji se bave razbojstvom i nasiljem.
Džepari uglavnom vrebaju ujutro od 6 do 9 i popodne od 15 do 18 sati, kad su u tramvajima gužve, a meta džepara najčešće su tramvajske linije 11, 6 i 17 jer su najduže.
Džeparenje se proširilo i na druge hrvatske gradove, posebice Split i Rijeku, u kojima je, doduše, uvijek bilo džepara, no nikada toliko Bugara i Rumunja, koji tim gradovima uglavnom "operiraju" ljeti.
TINA JOKIĆ
