Usred najbolje sačuvanog feudalnog imanja u Gornjem Stenjevcu stoji najstarija Zagrepčanka.
Ispratila je ona generacije koje su ondje živjele. Za najranijeg doba bila je dio imanja Franje Tahyja, kasnije su u kuriji pored nje živjeli baruni Rattkay i Rauch, pa grofovi Sermage, da bi naposljetku 1829. njezin vlasnik postala obitelj Junković, čiji potomci ondje žive i danas. Platana stara više od 500 godina, visoka 36 metara, s promjerom krošnje 44 metra, nadvisuje kuću u kojoj živi Ivanka Lenarčić-Čepelja.
Imanje od Save do Medvednice
– Imamo i njezin “krsni list”, koji nam je 1996. dao Željko Dolenec, diplomirani inženjer šumarstva – kaže gospođa Lenarčić-Čepelja, liječnica u mirovini. Živi ondje s potomcima, a kurija Junković dom je i njezine sestre Renate Tomečić s obitelji. Kuriju je kupio njezin pradjed Petar Junković od grofice Sermage, čijih je imanja bio upravitelj.
– S obzirom na dugu povijest, dosta znamo o detaljima naše kuće zahvaljujući mom suprugu, prim. dr. Zvonimiru Čepelji, koji je još za svog radnog vijeka, a posebno u mirovini proučio sve pisane izvore. Nekada je kurija bila samostan. Generacijama se prenosila i legenda o duhu bijelog fratra koji u ljetnim noćima obilazi kuću – priča gospođa Lenarčić-Čepelja. Imanje se nekad protezalo od šuma Medvednice do Save. Obitelj Ivanke Lenarčić-Čepelje čuva i predmete iz tog vremena. Ondje su dvije slike koje su stajale u kapelici sv. Antuna u blizini kurije, srušene u potresu 1880. Tu je i tzv. kronostih, kamena ploča na kojoj je označena godina Junkovićeva preuzimanja posjeda.
Iz bilikuma pio i A. Starčević
Na katu kurije vise i razni osobni predmeti njezina pradjeda Petra Junkovića, kao i djeda Julija, nekadašnjeg velikog župana u Požegi u vrijeme banovanja Pavla Raucha. Na bogat društveni život kroz generacije upućuju predmeti poput bilikuma – kristalnog vrča od ¾ litre, iz kojeg je “na eks” morao piti svaki muškarac koji je prvi put došao kod Junkovića. Iz njega su pili ban Khuen-Héderváry, Ante Starčević, ban Pavao Rauch, Ljudevit Gaj i mnogi drugi koji su se potpisali u spomenar koji obitelj čuva. Tamo je i dio ostavštine s druge strane obitelji Čepelja. Gospođa Ivanka potomak je Josipe Vancaš, “Majčice Ilira”, u čijem su se stanu u Opatičkoj 21 skupljali znameniti članovi tvog pokreta. Sjede Čepelje danas u stolcu koji zovu Strossmayerov stolac – u kojem je biskup najviše volio sjediti, tu su i lule iz kojih su pušili te aparat za kavu. Ali i klavir na kojem je Vatroslav Lisinski skladao prve taktove “Ljubavi i zlobe”.
– Bio je siromašan, nije imao klavir pa je vježbao na onom od Josipe Vancaš – rekla je gospođa Ivanka.•
