Nekad su, oni će reći donedavno, bili stup društva. U tim vremenima, danima i satima jedini im je problem, osim odgovora na brojne izazove, bilo pronaći dovoljno vremena za sebe. Baš kao što je to danas izazov onim mlađima, koji su zamijenili njih, umirovljenike. Danas donedavni stupovi društva imaju puno veći problem – što učiniti s vremenom koje imaju na raspolaganju do ručka. Kako ga “ubiti”?
Držati se dnevne rutine, sigurne navike koja se izjednačila s guštom? Zašto ne. A navike znače samo jedno – po bilo kakvom vremenu otići na plac, pročitati novine uz kavu, hraniti golubove, razgovarati s dečkima o uspjesima i znanju vlastitih unuka i protresati zbivanja na političkoj sceni ili tek jednostavno prošetati se gradom.
Navika je navika pa vrijeme lakše curi i ako se odrijema na klupi ili ako se minute potroše pozorno prateći i analizirajući što se to događa u susjedstvu. Tek tako da prođe prijepodne i dođe vrijeme ručka ili samo da prođe dan...
>>Nije Berlinski zid, ali mu prijeti rušenje
