Samo 10 svjetskih kompanija drži 28 posto globalnog tržišta hrane, a kada bi se tih 10 kompanija povezalo u jednu imale bi bruto nacionalni dohodak od 10 bilijuna dolara. Jasno je da se s tom zaradom jedva mogu natjecati megaekonomije poput SAD-a ili Kine. Ne treba stoga puno mozgati da bi se dokučilo zbog čega te kompanije imaju takav rast.
Globalno stanovništvo raste gotovo eksponencijalno i treba ga hraniti. Sada je ta brojka prešla sedam milijardi, a procjenjuje se da će 2050. godine dosegnuti 9,6 milijardi.
Te 2050. morat će se u svijetu proizvesti hrane koja će donijeti 69 posto kalorija više nego 2006. Više od polovice planiranog rasta stanovništva dogodit će se u sušnim afričkim predjelima gdje je već ionako jedna četvrtina stanovništva pothranjena.
Prema tim podacima koji dolaze iz UN-a, raste i potrošnja mesa i mlijeka po stanovniku. Rast je najveći u Kini i Indiji, a potrošnja mesa ostat će visoka u Europskoj uniji, Sjevernoj Americi, Brazilu i Rusiji. Ta vrsta hrane je kompliciranija za proizvodnju od hrane biljnog podrijetla.
No, kada se gleda planet u cjelini, u svjetskoj se poljoprivredi proizvede više nego dovoljno hrane da bi se nahranilo svakoga na planetu. Ipak, trećina te hrane propadne, a statistike su porazne: više od 1,9 milijardi ljudi je predebelo, a gotovo 800 milijuna ljudi gladuje. Najveće kompanije u tom poslu su Associated British Foods, Coca-Cola, Danone, General Mills, Kellogg, Mars, Mondelez International, Nestlé, PepsiCo te Unilever. Njih deset svaki dan uprihodi više od 1,1 milijardu dolara. Izravno ili neizravno daju posao milijunima, navodi se u Oxfamovu izvještaju “Behind the brands”. Za one koji ne znaju, Oxfam je udruženje 17 organizacija koje se na globalnom nivou bore protiv gladi i siromaštva.
Ukupno 450 milijardi dolara njihova godišnjeg prihoda jednako je BDP-u svih zemalja trećeg svijeta zajedno. Pogledamo li šire, ne više od 500 kompanija kontrolira 75 posto tržišta hrane. Primjerice, samo četiri korporacije kontroliraju 70 posto trgovine žitaricama i uljaricama, to su Cargill, Archer Daniels Midland, Bunge te Dreyfus.
A samo je prošle godine požnjeveno 2,5 milijardi tona žitarica u svijetu. No, tek se polovina iskorištava za hranu, ostalo ide u industrijske svrhe. Da ne govorimo o tome da 85 posto svjetske proizvodnje čaja otpada na samo tri proizvođača, polovica svjetskog uzgoja banana samo na dva.
Cijela prehrambena industrija danas vrijedi oko sedam trilijuna dolara, više od bilo kojeg energetskog sektora. Na tu djelatnost otpada 10 posto globalne ekonomije. O kakvoj se supersili radi svjedoči i brojka od 38.000 proizvoda koliko u prosjeku imaju američki supermarketi. U Kini još 1989. godine nije bilo supermarketa, a danas godišnja prodaja u njima iznosi više od sto milijardi dolara. Da bi velikih deset kompanija šefova globalne prehrane proizvelo tako goleme količine hrane, trebaju kvalitetnu zemlju. Zabilježeno je kako je između 2000. i 2013. godine u svijetu sklopljeno 900 velikih ugovora o kupnji ili unajmljivanju zemljišta. Velika ih se većina dogodila upravo u 32 zemlje koje imaju alarmantan ili značajan problem s glađu. Većina se plodova uzgojena na tom zemljištu izvozi. Samo iz Brazila izveze se svale godine 40 milijuna tona soje.
Ondje se nalazi najveća svjetska farma soje Bom Futuro. Prostire se na 5400 četvornih kilometara, tj. farma je dvostruko veća od Luksemburga. Tri posto brazilskog tla prekriveno je sojinim poljima, a to je područje veličine jedne Njemačke. Činjenica je, navode u Oxfamu, da se na toj zemlji može proizvesti hrane za još milijardu ljudi. Dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica da 404 milijuna svjetskih farmi svoje kulture uzgajaju prosječno na manje od dva hektara i uzdržavaju oko trećine svjetske populacije. U poljoprivredi radi oko dvije milijarde ljudi na svijetu. Poljoprivreda koristi ukupno 37 posto Zemljine površine, ne računajući Antarktiku, a to je 49 milijuna četvornih kilometara, i iskorištava 70 posto sve vode koja dolazi iz rijeka i jezera, navodi u svojim podacima World Resource Institute. Voda je posebna priča.
Svake godine 238 milijardi litara vode proda se u svijetu. Jedna od devet litara dolazi u bocama trgovačke marke Nestle. U toj djelatnosti i u nas poznatog proizvođača radi 35.000 ljudi u 96 tvornica u 35 zemalja. Nestle je najveći dobavljač flaširane vode u svijetu. U 2014. godini od vode je Nestle Waters uprihodio 7,4 milijarde švicarskih franaka. Ta je švicarska megakorporacija po mnogim parametrima i najveća od spomenutih deset. Ukupno zapošljava gotovo 350.000 ljudi, a prihoduje gotovo 100 milijardi švicarskih franaka godišnje. Ipak, Oxfamov izvještaj navodi Nestle i kao najtransparentniju kompaniju, gdje nije ostalo puno tajni oko vode, klimatskih promjena koje njihova industrija može izazvati.
Na činjenicu da im veliki dio kakaovca iz Bjelokosne Obale dolazi iz potpuno nekontroliranih kanala reagirali su njihovim zatvaranjem. Neki će se začuditi da je druga po veličini kompanija Unilever koja je možda poznatija po proizvodima namijenjenim osobnoj higijeni i kućnoj čistoći. No, 23 milijarde eura njezinih prihoda dolazi od hrane i pića. Njezin je, primjerice, čaj Lipton ili Hellmann’s majoneza. I nju Oxfamov izvještaj ocjenjuje vrlo pozitivno. Treći je proizvođač Pepsi, nama najpoznatiji po proizvodnji pića. Izdvojit ćemo podatak da se radi o jednom od najvećih svjetskih oglašivača koji godišnje potroši više od 2,5 milijardi dolara u tu svrhu. Ne treba spominjati da je Pepsi jedan od najvrednijih svjetskih brendova. Kao i Coca-Cola koja godišnje potroši na oglašavanje još i više.
Jasno je da 47 posto svih pića koje kompanija proda nosi upravo naziv Coca-Cola. Oreo keksi, Milka i Toblerone dolaze iz Mondeleza koji je prije četiri godine nastao razdvajanjem velikog Kraft Foodsa. No, unatoč tome što najveći proizvođači mogu biti i dobro ocijenjeni po pitanjima transparentnosti, prošlogodišnjim istraživanjem britanske tvrtke Mintel zaključeno je da potrošači u dobi od 21 do 38 godina dvostruko manje vjeruju korporacijama. Čak 59 posto “milenijaca” prestalo bi kupovati neki proizvod dokaže li se dao je proizvođač neetičan. Tako je u Americi prodaja svježe hrane porasla za pet posto, a pakirane samo za jedan posto.
>>Cijene hrane pale tijekom 2015. Mlijeko pojeftinilo čak 28,5 posto
