Zagreb može pogoditi potres magnitude do 6,5 stupnjeva po Richteru. Bio bi to potres sličan onome kakav je metropolu pogodio 1880. godine kada je porušeno 1700 kuća. Bio je to potres od 6,3 stupnja po Richteru, a dogodio se na dubini od deset kilometara. Takva tvrdnja proizlazi iz članka objavljenog prošlog tjedna u utjecajnom američkom magazinu Universal Journal of Geoscience. Kraći znanstveni rad prof. dr. Marinka Oluića objavljen je na engleskom jeziku pod naslovom Remote Sensing in Pre-earthquakes Exploration, Case Study of Zagreb Region, Croatia.
Prijetnja s Medvednice
Dr. Oluić u tom se radu bavi predviđanjem mehanizma nastanka potresa na teritoriju Zagreba i Zagrebačke županije. Šire je područje Zagreba seizmotektonski vrlo aktivno, a to je najaktivniji dio središnje Hrvatske, kako piše dr. Oluić, pri čemu se ponajviše ističe Medvednica. Tome su razlog križanja i sučeljavanja velikih rasjeda, pružanja sjeverozapad – jugoistok te sjeveroistok – jugozapad. Među njima je najmarkantniji savski rasjed, koji se može isprekidano pratiti na satelitskim snimkama od Banje Luke, preko Zagreba, Ljubljane do talijanskog grada Tolmezza u Furlaniji na duljini oko 350 km. Taj je rasjed, u širem području Zagreba, presječen poprečnim i dijagonalnim rasjedima sjeveroistočnog pružanja. Spomenuti rasjedi uvjetovali su intenzivna tektonska kretanja masa, s čime koincidira raspored epicentara potresa. Naime, većina epicentara potresa nalazi se uz navedene rasjede ili na mjestima na kojima se oni sučeljavaju ili presijecaju, pa se može reći da su oni glavni uzročnik nastanka potresa u tom području. Razmatrano područje, između 1901. i 1970. godine, svake je godine u prosjeku pogodio jedan potres magnitude M = 4,0 – 6,1. Najviše potresa dogodilo se na području Medvednice, gdje se dogodio i onaj najjači 1880. godine.
Moguća i razorna snaga
Posljednji jači potres s epicentrom na Medvednici Zagreb je zatresao 1990. godine, a imao je 4,9 stupnjeva po Richteru. Druga su dva za Zagreb interesantna područja Pokuplje i Žumberak, piše dr. Oluić. Povijest bilježi više jačih potresa i u tim područjima. U području Pokuplja (dolina rijeke Kupe), naročito u predjelu ušća rijeke Gline u Kupu, zapadno od Siska, dogodio se 1909. godine potres jačine šest stupnjeva po Richteru. On je značajan i zbog rada našeg poznatog seizmologa Andrije Mohorovičića, koji je po njegovim podacima ustanovio diskontinuitet u građi Zemlje. U Žumberačkom gorju najjači zabilježeni potres dogodio se 1917. godine s magnitudom 5,7 stupnjeva po Richteru na dubini od šest kilometara. Distribucija epicentra potresa zabilježenih na širem području Zagreba od 1879. do 1964. godine magnitude veće od 3,7, navodi Marinko Oluić, ukazuje na dva osnovna pravca na kojima se oni prostiru; grupirani su uzduž spomenutih rasjeda te na njihovim križanjima. Točnije, riječ je o području sjeveroistočno od Zagreba, uzduž jugoistočnih padina Medvednice i dolinom Save. Kako nas je povijest već naučila, oni mogu biti i razorne snage. No, znajući to, moguće je i sigurnije planirati razvoj i izgradnju grada zaobilazeći najtrusnije predjele s najvećim brojem epicentara, kaže geolog Oluić.
Na žalost, znamo za tu opasnost, ostavlja gorak okus. Na sreću, čak i da se cijeli Zagreb sruši, "penthaus" u Bužanovoj ponosno će stajati i dalje. Iz njega će On mahati rukama i još tisuću godina upravljati gradom, izgraditi još ljepši, bjelji i stariji Zagreb-grad. Tek tada će Njegov urbanistički genij doći do punog izražaja. Nismo ni svjesni kakvu sreću imamo. S tom Bužanovom.