Gunđamo. I mrmljamo. Psujemo sebi u bradu. Nezadovoljni smo, najblaže rečeno, zagrebačkim javnim prijevozom. ZET nam je glavni krivac za sva naša kašnjenja. Prstom upiremo u stručnjake koji su projektirali zagrebačke ceste zbog gužvi na ulicama. A što kažu Amerikanci koji se voze našim tramvajima i autobusima? Zagrebački javni gradski prijevoz, ne biste vjerovali, ističu na prvom mjestu kao prednost Zagreba. Zašto?
Oni ga, naime, i nemaju. Odnosno, toliko je loš da ga uopće ne koriste. I to u većini gradova. U podzemnu željeznicu ulaze samo rubne skupine stanovništva, kao i u stare autobuse, no za većinu automobili su prijevozno sredstvo “broj jedan”. Ništa ne mogu obaviti bez automobila, kažu. Zapravo, javni prijevoz kod njih je toliko loš da ga u većini slučajeva uopće ne naplaćuju. Upravo zato ih oduševljava doći u grad u kojem javni prijevoz funkcionira. I ne smeta im dati deset kuna za kartu, makar se vozili dvije stanice. Doživljaj im je sjesti u drndajuće plavo električno vozilo na šinama. Fora im je što vrlo lako mogu doći s jednog kraja na drugi.
I to u bilo koje doba dana. A i noću. Uživaju u noćnoj vožnji i šetnji zagrebačkim ulicama bez straha. Ne smeta im ni duljina putovanja kamo god išli. Zapravo, smiješna im je. Onih 15 kilometara, kolika je udaljenost između zračne luke i Glavnog kolodvora, oni prijeđu kad kod kuće idu u dućan. Promet – njima najbitniji faktor – u Zagrebu odlično funkcionira. Zato više nije neobično vidjeti mlade Amerikance koji ljetuju u Zagrebu i u jednom danu skoknu do Crikvenice ili Opatije na kupanje rent-a-carom. Dok mi javni prijevoz izbjegavamo, a auto parkiramo što bliže ulazu u trgovački centar ili kafić, Amerikanci će nam ukazati na to da postoji jedna stvar u kojoj smo bolji od njih. Opcije. Što više njih. Stići na željeno mjesto na koji god način.
Možemo jamrati koliko god hoćemo, ali činjenica je da je gotovo svaki kutak Zagreba dostupan i pristupačan. Zamislite samo – što bi bilo da nam oduzmu Zagrebački električni tramvaj?
Nemaju (hvalevrijedan) javni prijevoz jer ga je automobilski lobi uništio iz straha da će im ugroziti prodaju automobila. Također je zbog američkog ''duha individualizma'' vjerojatno sramote ne imati vlastiti modus prevoza.