Pravo malo carstvo izgubljenih stvari. Tako bi se mogao opisati nalazni ured Policijske uprave gdje u konačnici stižu sve stvari koje su Zagrepčani “posijali” diljem grada. Pa iako je najčešće riječ o dokumentima, novčanicima, torbama i mobitelima, našlo se tu i nekoliko zbilja bizarnih primjeraka poput nargile, lopate, aparata za gašenje požara, krovne antene, pa čak i – lijesa.
Nalaznina je 10 posto
I dok većina u Heinzelovu 98 dolazi zbog vozačkih i prometnih dozvola te kazni i registracija, malo tko zna da se tamo nalazi i nalazni ured. Vodi ga Ljiljana Grgić, koja prima nađene stvari te odgovara na upite građana koji su u potrazi za svojim stvarima.
– Nekad ljudi imaju više sreće, nekad manje, ovisi o tome tko njihove stvari nađe i koliko ima volje da ih vrati i želi li to uopće – objašnjava voditeljica ureda, koja se trudi doći do svakog vlasnika kada je to moguće. S dokumentima je najlakše jer na većini uz ime i prezime piše i adresa, ako je riječ o studentskim iskaznicama kontaktira s fakultetima, a naučila je i nekoliko trikova kako ući u imenik pronađenog mobitela.
– Imam i Facebook da bih lakše našla neke ljude, ispast će da ih uhodim – kroz smijeh napominje Ljiljana Grgić te dodaje da joj je žao što mnogi ne znaju da su stvari kod nje pa nikad ne nazovu. Tako joj, primjerice, na stolu od početka godine stoji tri skupa mobitela koja još nitko nije tražio. Ima tu i puno kofera, ključeva automobila i stanova, odjeće.. Cijela je prostorija doslovno zatrpana kutijama u kojima su i torbe sa šminkom, fotooprema, štapovi za hodanje, kišobrani... U nalazni ured stvari dolaze iz svih policijskih postaja, bilo da je riječ o onima koje je policija pronašla ili netko od građana. Ljudi nekad i direktno u ured donesu stvari, no puno ih je više proslijeđeno iz ZET-a, Hrvatske pošte, zračne luke, kolodvora... Godišnje stigne oko 1000 predmeta, a u 70 posto slučajeva oni se i vrate vlasnicima. No, prije nego što se predmet vrati, potrebno je utvrditi pripada li uistinu osobi koja se javila. Treba znati neke detalje o predmetu, primjerice broj mobitela ili pokazati da ključ uistinu otvara auto. Ako je riječ o nađenom novcu, treba znati točnu cifru.
– Rijetko nam stiže novac, uglavnom strane valute s aerodroma i kolodvora. Nekoliko su puta došle toliko čudne novčanice da isprva nisam znala odakle su, primjerice iz Indije – kaže Ljuljana Grgić te dodaje kako nalaznik koji vrati novac ima pravo na nalazninu, odnosno 10 posto iznosa. Najviše je vraćeno 4000 kuna.
Nargila iz Sesveta
Po mnoge stvari vlasnici nikad ne dođu. One se, prema zakonu, čuvaju godinu dana pa idu na dražbu. Ako se ne prodaju, uništavaju se. Uglavnom je riječ o predmetima koji nemaju veliku materijalnu vrijednost, ali zato izazivaju čuđenje djelatnika policije. Neke su uistinu nevjerojatne i postavlja se pitanje kakvu bizarnu priču kriju.
– Kad sam vidjela to čudo, nisam ni znala što je, prvo sam mislila da je vaza – govori Ljiljana Grgić opisujući nargilu koja je nedavno stigla iz Sesveta. Tko zna, možda je dokaz nekog ludog izlaska, zaključuje. Dok netko ne dođe po nju, pridružit će se jednoj lopati na kojoj još ima zemlje te anteni koja je očito nekome “pobjegla” s krova.
U uredu se čuva i sustav za cestovnu signalizaciju, a tu je i aparat za gašenje požara. Jedno su vrijeme u uredu bili i glazbeni instrumenti, a donedavno su čuvali čak i jedan lijes iako u poprilično lošem stanju. U postaju je stigao s Trešnjevke nakon što ga je policija pronašla na igralištu. Iako se neko vrijeme sumnjalo da je to zapravo prijeteća poruka, pokazalo se da je “samo” izgubljen. Kako je lijes izgubljen, nikada nije otkriveno jer po njega nitko nije došao, pa je na kraju uništen.•
Bizarno Osim “običnih“ bicikala, tu su i prometna signalizacija, lopata...
