Ako ne smije nikoga uvrijediti, kultura postaje upakirana dosada

Posljednja ovosezonska dramska premijera na daskama splitskog teatra, Shakespeareova “Kroćenje goropadnice” u režiji Ivana Plazibata podijelila je publiku.

Izvan horizonta očekivanja

Komentari su oprečni, mogu se sažeti uglavnom u dvije rečenice: “Ovo nije ni kazalište ni Shakespeare!” i “Ovo je najbolja predstava HNK Split u posljednjih desetak godina!” Na premijeri je dio publike za prve pauze otišao. Redatelja Ivana Plazibata upitali smo što je očekivao i kako je “primio kritike”?

– Ovo je moja prva predstava koja je doživjela ovakve reakcije koje su mi genijalne. Htjeli smo biti blizu životu, a ne kazalištu i Shakespeareu. Ovo je predstava koja izlazi iz horizonta očekivanja splitske publike. Volio bih da je dođu gledati ljudi koji ne dolaze u HNK Split i koje kazalište uopće ne zanima. Postoje različite publike i različiti interesi. Mi smo željeli prikazati život splitskih ulica, suvremeni kapitalizam, suvremenu bešćutnost, biti blizu životu, a ne kazalištu. Shakespeare je uzet kao polazište i inspiracija. Kao literarni bard možda je osakaćen, ali izvedbeno je apsolutno oživio i mislim da je bolje tako nego da se “mrtvi stihovi” izgovaraju na pozornici. To ne znači da neću u kazalištu više raditi Shakespearea koji je Shakespeare – Shakespeare literatura. Polazište za ovakvo novo čitanje bio nam je lik Katarine – goropadnice i željeli smo danas biti istiniti. Mogao bih zapravo reći da je u mojoj predstavi Shakespeare kao literarna konstrukcija doživio dekonstrukciju – kaže.

Pitamo ga i kako mu je bilo raditi s glumcima, poglavito s izvrsnom Katarinom Romac koja tumači Katarinu i Anom Marijom Veselčić, njezinom sestrom Biancom.

– S Anom Marijom mi je ovo treća predstava, to je neka vrsta telepatske veze, a s Katarinom sam radio prvi put. One imaju najteži zadatak u predstavi koja je za muškarce obično komedija, a za žene tragedija. Imaju zadaću dati ljudskost u neljudskom svijetu, pokazati mogućnost kontakta u divljem zvjerinjaku Goropadnice. Kombinacija ove dvije glumice velika je sreća jer mislim da ovog trenutka u Hrvatskoj takvu kombinaciju na nekom drugom mjestu ne bih našao. S glumcima je također bilo divno, napose što igraju fizički vrlo zahtjevne uloge. Svaku probu odradili su kao da je premijera, od najstarijeg Filipa Radoša do najmlađeg Luke Čerjana. I, naravno, Gorana Markovića koji igra glavnu ulogu. Za takvu predstavu treba snage, mišica i srca, a oni su to odlično pokazali.

Nakon premijere Plazibat se zaputio u Zagreb u kojem radi na sinkronizaciji crtanog filma “Hotel Transilvanija 3-Praznici počinju”. Kaže da mu je i taj angažman drag jer puno ovisi o virtuozitetu glumaca te tehničkom aspektu.

– Nekad je divno doći iz “divljeg kazališta neukroćenosti” na ovakav posao, slikovito će redatelj kojeg smo pitali je li Split doista tako “divlji”, naravno misleći na kulturu.

Vrijede dvostruka pravila

– Premalo je Split divlji na umjetničkom planu jer kultura je u problemima. Kultura se shvaća kao upakirani proizvod. Vlada mišljenje da nikoga ne treba ni uvrijediti ni povrijediti pa kultura postaje “upakirana dosada”. Ja volim predstave i umjetnost koja je malo divlja – otkriva. Uvjeren je da u našoj kulturi postoje golemi problemi zato što imamo zakone i jasno pripisane procedure, ali nismo ih u stanju poštivati.

– Za jedne pravila vrijede, a za druge ne vrijede. Očito je riječ o nepravdi – kaže posredno komentirajući zabrinjavajuću činjenicu da se samo jedan kandidat javio za funkciju intendanta HNK Split. Kad je riječ o daljnjoj suradnji sa splitskim teatrom, za sada nema ništa u planu, ali izvjesno je da će u Gradskom kazalištu lutaka Split za sezonu 2019./2020. režirati novu predstavu.