Tko to nije učinio još danas ima priliku u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar pogledati zanimljivu izložbu mladog Tomislava Hršaka.
Naslovljena je "Nebo", a Hršak izlaže stare uporabne predmete kojima daje potpuno nova značenja i svoju priču.
- Godinama sakupljane stvari našle su se u simbiozi pojedine ideje. Naime, u procesu čišćenja atelijera počeo sam primjećivati neke predmete koji su do tada stajali neiskorišteni. Nazivi tih novonastalih radova dali su im novi potencijal i smisao, a stavljanje na postament dalo im je na važnosti. Spajao sam stvari, preoblikovao ih, stavljao ih u međuodnose. Sakupljanje stvari koje je trajalo godinama sada je dobilo smisao - kazao je Hršak pa pojasnio naziv izložbe kazavši kako su svi radovi 'nastali ispod ' istog Neba', a i ostali će.
Izložio je tako starog vrtnog patuljka i rad nazvao "Imigrant", a posvetio ga je činjenici da je sve više stranih radnika u gradu. Na figuricu Patuljka, naime, intervenirao je tako da je promijenio boju inkarnata.
Rad pak "Propuh" napravljen je od starih kupaonski pločica, koje nikada nisu bile postavljene. Naziv rada je svima jako poznati pojam, i svi na ovim prostorima znaju što 'Propuh' može prouzročiti. Gledajući rad gotovo da možemo čuti neku mamu ili baku kako izgovara da je po život opasno stajati na propuhu.
Kustos Vanja Babić o Hršaku kaže: "Umjetnik mlađe generacije Tomislav Hršak vidljivost je na domaćoj likovnoj sceni stekao svojim inventivnim te sada već i prepoznatljivim tretiranjem pronađenih, najčešće odbačenih predmeta. Za Tomislavovo stvaralaštvo, međutim, ponajprije je indikativan ikarakterističan princip narativno uvjetovane asocijativnosti. O čemu je točno riječ? Svaki predmet što ga umjetnik odabire za izlaganje posjeduje, dakako, vlastite oblikovne karakteristike, a u prošlosti je nužno služio i nekoj konkretnoj namjeni. Ali, spomenutim unaprijed zadanim parametrima, kako formalnim tako i namjenskim, Tomislav pridodaje isvoju – iz stvarnih životnih događaja ili situacija generiranu – imaginaciju, uslijed čega izloženi predmeti postaju bremeniti njegovom osobnom simbolikom, a u nekim primjerima čak i svojevrsnom ikonografijom. Jednostavnije rečeno, Tomislavovi predmeti u njegovoj interpretaciji prerastaju u galerijske artefakte/objekte, posredstvom čijih će vizualno-značenjskih karakteristika on – nerijetko na duhovit način - uobličavati i konkretizirati neka vlastita zapažanja o svakodnevnoj stvarnosti što ga okružuje."