STIHOVI ZA PAVINO PUTNO
Sjećanje na one kojih nema (kolovoz 2023.)
Nije samo 1. studenoga Dan mrtvih. Ima još puno dana koji nas vežu uz odlazak najbližih. Uz Božji zagrljaj vječnosti.
29. srpnja
Već petu godinu zaredom “Trag u beskraju” posvećen je Oliveru Dragojeviću. Datum 29. srpnja redovito je u sjećanju mog prijatelja i kolege Damira Strugara. Dan je to kad nas je, prije 15 ljeta, napustio Mate Parlov.
– Vrijeme je da Pula pronađe prostor za muzej posvećen našem sportašu stoljeća – apelira Strugi.
Prostor bi morao biti poveći da primi sve pehare, medalje i trofeje čovjeka plemenitog sporta i plemenite duše. Samo mu je Oliver Dragojević smio reći: “Daj da te malo boksnem u leđa” – prisjeća se Strugar.
I doista je vrijeme da grad gladijatora i filma, uz dvoranu, po svom i našem sportskom kralju nazove i ulicu ili trg. Vjerovali ili ne, ni Muhammad Ali nema toliko naslova koliko ih je osvojio naš Mate. Aliju fali titula svjetskoga amaterskog prvaka. Mate ima i nju.
VEZANI ČLANCI:
Uz datum 29. srpnja sam i osobno emotivno vezan. Ne samo ja. Svi moji prijatelji. I još tisuće ljudi iz Zagreba, Dubrovnika i ostalih krajeva Lijepe Naše. I šire.
Peta je godina kako nas je napustio Pavo Kremenić. Putno piće bila je njegova poštapalica i izmišljotina. Po toj njegovu putnom piću nazvao sam i ova svoja piskaranja u Večernjaku.
Nisam pjesnik, ali sam u trenutku kad nas je napustio napisao stihove:
Sve se promijenilo
Čudno je i mutno
Fali nam ono Pavino putno.
Kad pogled nam otupi
Kad okruglo postane kutno
Opet fali njegovo zadnje putno.
S njim su nestale
Sve svjetlosti ovog mraka
Jutarnje putno
Gavella i Karaka.
Ekipa se dogovarala da odemo na Mirogoj. Zapalimo svijeće. Odnesemo cvijeće.
– Ma, Pavo bi sretniji bio da odemo kod Slaveka i Bojana na janjca. Da mu nazdravimo uz desetak putnih pića – predloži većina.
Tako i bi. Vlaho se sjetio da zvrcnemo Zvonimira Sunaru - Sukija. Emotivno je bio vezan uz Olivera, a Pavo mu je bio drugi otac.
– Tužan sam što ne mogu s vama. Moram u Zadar. Trideset je godina prošlo otkako nas je napustio Tomislav Ivčić. Davor Pekota, Izabela Ivčić, Neno Stojaković i ja organiziramo koncert sjećanja koji će HTV i Hrvatski radio izravno prenositi – reče mi Suki i nabroji dvadesetak pjevača i klapa koje će 17. kolovoza nastupiti u Forumu.
Stop the war.
VEZANI ČLANCI:
PREKO VEZE I DO PAPE
Terasa Saloona (kolovoz 2023.)
Pripremamo na terasi Saloona srdele i orade na žaru. Uz bosansko crno. Grabovac.
I kad se čovjek najmanje nada, eto ti priče.
– Tata, otključaj vrata, dolaze Danilo Šerbedžija i ekipa filma o Draženu Petroviću škicnuti prostor – javi se s mora Maro Srezović.
Spuštam se s Vlahom u utrobu diska vidjeti Danila. Igrali smo skupa nogomet. Dok je bio kikić.
Pokazujem mu na zidu kluba tatinu fotku u lelujavu zagrljaju s Oliverom Dragojevićem. Danilo fotka i šalje sliku Radi na Brijune.
– U Saloonu ćemo snimati kadrove u kojima će biti zajedno braća Petrović – reče mi redatelj filma.
– Znam da Dražena igra Domagoj Nižić. Tko igra Acu?
– Mladi glumac iz Slavonskog Broda Pavo Matuško. Briljantno igra i košarku – kaže mi Danilo dodajući kako će mamu Biserku igrati Zrinka Cvitešić.
– A Novosela?
– E, o tome još nismo donijeli konačnu odluku. Tri su kandidata. Vidjet ćemo.
Danilo i scenografi očito su zadovoljni interijerima Saloona. Aco i Dražen iliti Pavo i Domagoj uskoro će, praćeni kamerama, u klub u kojem je Cibona slavila velike europske pobjede. Ekipa filma ode pa-pa, a mi navalismo na srdele i divlje orade.
Rominja kišica pa zovem Gorana Grgića koji na Sljemenu snima TV seriju o gorskoj službi spašavanja.
– ‘Ajd se spusti na ribu i vino.
– Čekamo da proviri sunce pa da Bojana i ja nastavimo snimanje.
Bojana Gregorić-Vejzović je kuma, a Grgić kum Saloona. Žao mi što nisu s nama. Na bosanskom crnom.
Nakon što smo uništili jadranske delicije, krećem, kao Ježurka Ježić, put slatkog doma svog. Zove me prijatelj Ivo Vuković. Slavi Hajdukove pobjede. Nakon duge apstinencije. Bivši Histrion. Bivši direktor ZKM-a. Jedan od osnivača Torcide.
– Pusti Hajduk. Što rade tvoji Dinka i Martin?
– Dinka snima jednu seriju za televiziju. Ali nesmin ti ništa kazat, glumci su se ugovorom vezali na šutnju.
Dinka je glumica. Nju i brata Martina, prije puno ljeta, primio je u hrvatskim nošnjama Ivan Pavao II. Bili su dječica. A slikali se s papom. Mislim si. Lako je to. Deda im je bio Vlado Gotovac. Njegova supruga Simona osobna papina liječnica. Eto, i kod pape se moglo preko veze.
Pozdravljam njihova tatu Ivu koji mi na mobitel šapnu:
– Hajduk živi vječno.
Dumam. Godinama je bio na aparatima. Vrijeme je bilo da oživi.
VEZANI ČLANCI:
TKO KAŽE I LAŽE DA SE HAJDUK I DINAMO NE VOLE
Prisjećanje (kolovoz 2023.)
Boysi i torcidaši tuku se na autocestama i stadionima. BBB i Torcida gledaju se preko nišana. Netrpeljivost je velika...
E sad, tko će povjerovati da je Hajduk pomogao Dinamu da osvoji šampionsku titulu. I da igra u Ligi prvaka. Malo tko.
Tko će povjerovati u to da su plavi pustili utakmicu bilima da ne ispadnu iz jugolige. Malo njih.
A to se dogodilo.
Znam imena i prezimena aktera, ali ću ih izostaviti. Prepoznat će se ionako. A svi ih znamo. Dakle.
Varteksu je trebao dobar rezultat u Splitu da postane prvak Lijepe Naše.
– Idem na sastanak s čelnim ljudima Hajduka – rekao je tad prvi čovjek Varteksa mojem prijatelju. Jednom od čelnih ljudi zagrebačkog Dinama.
– Badava buš išel u Split. Nitko te tam nebu dočekal.
– Si siguran?
– Sto posto!
Iznerviralo je to Varaždinca jer su bili sigurni u dogovor sa Splićanima. Čak je i tamošnja tvornica tekstila štancala stotine levisica za torcidaše. Sve je bilo pokriveno. Sve osim činjenice da je predsjednik Tuđman navijač Dinama. Stornirani su na brzinu svi dogovori na relaciji Varaždin – Split. Otvorena je nova opcija.
Hajduk mora pobijediti Varteks kako bi plavi osvojili titulu. Trebalo je Splićane malo i “odobrovoljiti”. Torbu s 200.000 dojčmaraka ponijeli su put Splita bivši igrač Dinama i Hajduka i jedan od čelnika u nogometnom savezu.
Hajduk je pobijedio. Dinamo postao prvak. Splićani su pedantno izbrojili lovu za “stimulaciju”. Malo su bili iznenađeni. Falilo je par stotina maraka.
– Pa valjda smo i mi zaslužili janjetinu za nošenje torbe – rekli su posrednici.
I time je epizoda Hajdukove pomoći Dinamu da postane prvak završena.
O onoj drugoj storiji, kad su plavi pustili bilima da ne iscure u Drugu ligu, pričao mi je u svom kafiću na Opatovini Zlatko Škorić - Žoga. Legendarni golman Dinama.
– Dogovorili smo se da Splićanima pustimo tekmu. Vreme curi, a oni nikak da dojdu u gol-šansu. Skužil sam da bu vraga ak sam nekaj ne poduzmem. Jedan kilavi šut išel mi je ravno u ruke. Umjesto da ulovim loptu, ja sam je proslijedio kroz noge u gol. Tak smo spasili Hajduk.
Ma, sve se može kad se hoće. Na znanje i ravnanje onima koji prvo mrze, a tek onda vole.