..”Nisam mogla izbjeći šok kad bi ih vidjela kako odbacuju svoja obavezna vela i čadore a boje bi zabljesnule.”
Četvrtkom ujutro u Islamskoj Republici Iranu, tijekom dvije godine, sedam je studentica profesorice Azare Nafisi potajno dolazilo u njezin dom i tamo u tajnosti prkosilo tiraniji ćudoređa i cenzure u svojoj zemlji. Skinule bi veo, nosile zapadnjačku odjeću i jedući slatkiše čitale i raspravljale o zabranjenim klasicima zapadne književnosti, uranjanjući u svijet potpuno drugačijim od onog koji je živio izvan doma profesorice Nafisi.
Razgovarajući o djelima Jane Austen, Scotta Fitzgeralda, Henryja Jamesa i Vladimira Nabokova, iranske studentice otkrivaju pojedinosti o svojim životima, nudeći nam tako uvid u inače nepristupačan svijet žene u toj islamskoj zemlji. Potpuno u kontrastu, dok žene čitaju djela engleskih i američkih pisaca, mi kao čitatelji doznajemo sve više o Iranu. Povijesna kronologija je sasvim ispremiješana, no u ovakvoj knjizi ona samo dokazuje da se položaj žene teško (ako i ikako) mijenja bez obzira na promjene u društvu. Muškarci su ti koji žive život, a ženama preostaje da slijede tragove onog što im drugi spol dopusti.
«Lolita» postaje priča djevojke koja se uspijeva otrgnuti iz stiska muškarca koji ju želi lišiti njezine osobnosti i pretvoriti u plod njegove mašte, robinju koja se svijetu može otkriti jedino ako je taj svijet muškarac za kojeg se udala.
Položaj žene u Iranu
Ženama u Iranu sve je zabranjeno. Veo preko njihovog lica simbol je predaje njihove neovisnosti vladi koja pomoću straha i zastrašivanja kontrolira svijet žene. Slično kao i u knjizi Virginije Woolf «Vlastita soba», životi muškaraca i žena osiromašeni su kad jedan spol pokušava kontrolirati drugi. A u Iranu žena je u lišena mnogih stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Šminkanje ili jedno obično rukovanje s muškarcima za nju predstavljaju samo san. Kao što je sama Nafisi napisala "Moramo biti zahvalni Islamskoj Republici što nam je omogućila da iznova otkrijemo i čak žudimo za svim tim stvarima koje smo nekad uzimali zdravo za gotovo: čovjek bi mogao napisati referat o užitku jedenja jednog sendviča sa šunkom".
“Studentice su kažnjavane zbog toga što su trčale uza stube kad bi kasnile na nastavu, jer su se smijale na hodnicima, ako bi razgovarale s osobom suprotnog spola.” napisala je Nafisi koja je nakon godina predavanja na Sveučilištu u Teheranu dala otkaz, jer nije više željela predavati, “Kako dobro podučavati ako glavna briga sveučilišne uprave nije kakvoća nečijeg rada, nego boja usana, subverzivni potencijal pramena kose koji je provirio ispod marame? Kako je moguće usredotočiti se na posao kada se fakultet bavi izbacivanjem riječi 'vino' iz Hemingwayeve knjige, kada odluči iz nastavnog programa izbaciti sestre Bronte, jer one navodno zagovaraju preljub?!
Ispričana po istinitom događaju, memoari Azare Nafisi mogu se možda najlakše sažeti u rečenici pri kraju knjige. «Živjeti u islamskoj zemlji jest kao imati seksualni odnos s čovjekom kojeg prezirete»
Knjiga "Lolita u Teheranu" izašla je na hrvatskom jeziku u izdanju izdavačke kuće "Ljevak".
Zabranjena knjiga
Knjiga “Lolita u Teheranu” ne može se kupiti u Iranu. Međutim, zahvaljujući Internetu, ova zabranjena knjiga ipak u dijelovima stiže do tamošnjih čitatelja.
