Prilagođavanje Hrvatske okolišnim standardima Europske unije
stajat će 11 milijarda eura, rekli su hrvatski pregovarači dopisnicima
u Bruxellesu tijekom screeninga o tome poglavlju europske pravne
stečevine. Ubraja li se u tu svotu kupnja nekakva posebnoga mikroskopa
ministrici zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva Marini Matulović-Dropulić i njezinu državnome tajniku
Nikoli Ružinskome – jer do sada korišteni ih,
kažu, ne zadovoljava – kojime bi vidjeli ono što
građani vide golim okom: gomilu azbestnoga otpada kako leži na
otvorenome u Vranjicu dok ga vjetar raznosi Splitom,
Kaštelima, pa sve do Brača?
Taj se smrtonosni otpad, čije čestice razdiru plućne alveole i uzrokuju
azbestozu, koja nerijetko završava rakom, vidi i iz
zrakoplova, a svakako i iz satelita. Je li u spomenutih 11 milijarda
eura uračunano i gašenje turizma u dijelu
središnje Dalmacije, nakon što neki strani
novinar – bilo slučajno, bilo potaknut konkurentskim zemljama
– nabasa na vranjički azbest?
Prije nekoliko godina u jednoj bruxelleskoj uličici nedaleko od
Berlaymonta, sjedišta Europske komisije, svjedočio kako na
nekoj kući radnici sve otvore čvrsto obljepljuju plohama PVC-a, a potom
u nju ulaze u hermetički zatvorenim skafanderima: prilikom obnove
otkrili su azbest! I sam se Berlaymont punih 13 godina obnavljao jer se
sav azbest iz te četverokrilne zgradurine moralo neškodljivo
ukloniti. A u nas azbest leži na otvorenome, na milost i nemilost
vjetru, dok se ministrica nadmudruje s novinarima i najavljuje
“formiranje stručne skupine koja će utvrditi na koji način i
kako dalje pratiti mjerenja u Vranjicu”!?!
Da i ne namjeravamo u EU, čijim se standardima moramo ne samo zakonski
nego i provedbeno prilagoditi, je li primjereno da ministrica iz
stranke koja se naziva demokršćanskom ovako
razmišlja, govori i (ne) postupa? Za kršćansku
demokraciju, baš kao i za socijalnu, nije čovjek u službi
gospodarstva – to zastupaju liberali – nego je
gospodarstvo u službi čovjeka. Kršćanske i socijalne
demokrate razlikuje samo temelj na koji to postavljaju: Isusovo učenje
i društveni nauk Crkve ili neki općeniti humanizam i moral.
Kršćansku se demokraciju protekloga tjedna moglo prvi put
naslutiti u riječima premijera Ive Sanadera, kada je poslodavcima
poručio da se ne mogu osobno bogatiti, a zakidati zaposlenike i ne
dijeliti s njima dobit. No, nedavno rehabilitiranje
pljačkaškoga primitivizma devedesetih te ovaj ministričin
ispad – kojim čak ne brani ni interese kapitala jer je
Salonit zatvoren, nego ubojit nemar – pokazuju da njezinu
stranku do kršćanske demokracije čeka još dug
put.
A i premijer mora tek s riječi – koje su za svaku pohvalu
– prijeći na djela te donijeti zakone koji će poslodavce
navesti na društveno odgovorno ponašanje. Pa onda
te zakone i provesti. U Hrvatskoj potonje zasad ne ide lako jer
državnih inspektora ili nema dovoljno ili se ne usuđuju uredovati, u
strahu za svoje i za živote članova svojih obitelji; oboje posebice
vrijedi za građevinsku inspekciju, što spada u lisnicu
spomenute ministrice.
Bez provedbe zakonodavstva vrata EU neće nam se otvoriti, Vranjičani i
njihovi susjedi i dalje će nepotrebno umirati, a srednjodalmatinski
zaposlenici u turizmu morat će tražiti nov izvor prihoda.
Oni, pak, koji misle da ćemo se Uniji približiti farsičnim izborom
– zapravo imenovanjem – sudaca Ustavnoga suda, kada
je prekršen i politički kriterij za članstvo, razmjerna
zastupljenost manjina, žive u izvrnutoj stvarnosti.
EUROZOV
Azbest gasi turizam?
