Što sprečava Srbiju da kao pomagače dr. Vesne Bosanac terete našeg predsjednika, premijerku, ministre, državnog odvjetnika i ostale sudionike radnog sastanka iniciranog tim slučajem te da za njima raspišu tjeralicu? Pravo je svake države, pa i Srbije, da prepotentno proteže svoju jurisdikciju, odnosno daje važnosti svome suverenitetu i na tako nakaradan način kao u tom ili slučaju Tihomira Purde, Jovana Divjaka, Ejupa Ganića...
Isto vrijedi i za pitanja dokazne snage samooptužbi u inkvizicijskim okolnostima i sličnih zloporaba prava. Tako mogu suditi i protivno pravilima zdravog razuma i općeprihvaćenim međunarodnim standardima. Ali, protiv takvog neprava nemoguće je boriti se pravnim sredstvima, kakvo je rješenje slučaja Purda sugerirao predsjednik Josipović tumačeći kako su naša državna tijela trebala reagirati 2007., već samo političkim sredstvima, kako to tvrdi dr. Andrija Hebrang. Baš načelo univerzalnosti kojim predsjednik Josipović objašnjava postupanje Srbije u svim slučajevima navodnog kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije kontraargument je njegovoj tezi da se slučaj Purda ne bi dogodio da je naša država prije sve istražila.
Čak i da je to učinjeno, načelo univerzalnosti, kako ga je Srbija postavila za zločine na području bivše Jugoslavije (što nije loše za našu tužbu za genocid protiv Srbije?), a to je da se njihovo zakonodavstvo primjenjuje bez obzira na to čije državljanstvo ima počinitelj ili žrtva, opet ne jamči da bi Srbija odustala od progona da je slučaj bio procesuiran kod nas. Osim toga, civilizacijski je nedopustivo da žrtva uopće bude uznemiravana dok dokazni materijal ne zadovoljava minimalne međunarodno priznate standarde. Dakako, za to nije kriva politika pomirbe, ali ta politika treba sada pokazati odlučnost kako bi drage susjede prisilila da svoje zakone i praksu oslobode politike revizionizma.
Načelo univerzalnosti kaznenog progona za teška kaznena djela poznaju mnoga zakonodavstva pa i hrvatsko. Tako se provodi istraga protiv Srbijanca Aleksandra Vasiljevića za zločine u srbijanskim logorima nad našim braniteljima, moguće i strancima. Teoretski i kod nas bi mogli suditi Libijcu za zločine u Libiji. Upravo na temelju zakona koji počiva na principu univerzalnosti u Belgiji su četvorica Ruanđana osuđena na 12 do 20 godina zatvora za zločine u Ruandi, pa su uslijedile slične tužbe i protiv nekih svjetskih velikana, zbog čega se Belgija našla na udaru kritika, izolacijskih i financijskih prijetnji, osobito SAD-a i Velike Britanije u povodu tužbi žrtava rata u Iraku protiv Busha, Blaira...
Dakako, te fine diplomatske metode bile su dovoljne da izmijene zakon kako bi Bush nesmetano posjetio Bruxelles. Jest da Hrvatska nije takva sila, ali za naše susjede već smo se pokazali kao dovoljno velika. Konačno, i slučaj Purda je riješila politika jer to što je srbijanski tužitelj na našem teritoriju ispitivao Petra Janjića nema veze s pravom. Na temelju koje je zakonske odredbe to bilo moguće? Sabor se odrekao jurisdikcije u korist Haaga, ili američkih vojnih snaga, ali ne i u korist Srbije. Zašto Mađari kod nas nisu saslušali Čačića, već naš sudac. Kakve veze ima sporazum tužitelja dviju država s pravnom državom!? Ako smo na taj način izgubili “pravnu nevinost”, onda smo Purdi mogli skratiti muke i tražeći njegovo izručenje unatoč nevaljanim dokazima.
Neka Mladen Bajić sada recipročno zatraži od Srbije da na njihovu teritoriju sasluša Vasiljevića pa da vidimo hoće li oni to dopustiti. Austrijski ministar vanjskih poslova Michael Spindelegger usudio se prejudicirati ekstradicijski postupak u slučaju Divjak kazavši kako je nezamislivo njegovo izručenje Srbiji. Divjak nije Austrijanac pa je očito da je to izrečeno zbog univerzalnog osjećaja za pravdu. Naši su ministri znali da je Purda nevin, ali izručenje im je bilo moguće. U tome je velika razlika i bit, prije svega, političkog problema.
@termale!oOtkud ti ideja da ovan nema muda?